Pregledni rad
NATO – redefinicija sigurnosti i Hrvatska
Dobriša Skok
; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Pitanje sigurnosti jedno je od temeljnih postulata sustava UN, ali i članova NATO saveza. U ovom su 21. stoljeću sustavi država i njihovi uzajamni političkogospodarski i slijedom toga sigurnosni položaji suočeni s mnoštvom silnica koje se svakodnevno mijenjaju. Hladni rat, blokovska podjela, rušenje berlinskoga zida, utapanje Varšavskoga pakta u samoga sebe, pa potom postblokovski svijet suočen s izazovima terorizma i bliskoistočnim krizama neke su od odrednica koje su relativno jednostavnu definiciju samoobrambene sigurnosti dovele u pitanje. Kraj dvoblokovskoga svijeta utrnućem istočnoga vojnopolitičkoga bloka koji se slomio u trci za naoružanjem i unutarnjim gospodarskim slabostima i zbog nepoštivanja elementarnih sloboda pojedinaca, nacija i država postavio je pred NATO nove probleme. Oni se sastoje od redefiniranja vanjskopolitičkih ciljeva upravo zbog novih izazova sigurnosti. U ovom je novom stoljeću strah od općega rata ipak potisnut u pozadinu zbog novonastalih opasnosti terorizma, etničkih sukoba, oružja za masovna uništavanja i širenja kriza. Strateški koncept NATA iz 1999. i Praški sastanak na vrhu ukazali su na takva opće globalne sigurnosne opasnosti.
U tom je smislu zahtjev za sigurnošću za članice Saveza, kao i za sjevernoatlantsko, dakle sjevernoameričko i zapadnoeuropsko područje, pridodan i za nove države koje se na razne načine i putem raznih programa uključuju u aktivnosti Saveza. Hrvatska je u tom smislu na određenoj prekretnici, jer iz obrambenoga rata izašla s mnoštvom žrtava, poharanim gospodarstvom i znatnim troškovima, u novonastalim situacijama svjetskih izazova pokušava ostvariti vlastite političke, ali i sigurnosne ciljeve. Stoga je realno sigurnosno pozicioniranje Republike Hrvatske ne samo imperativ njezinoga političkoga vodstva, nego prije svega interes svakog državljanina. Ulaženje u sustav vojno-političkoga djelovanja nekoga saveza ograničava vojni aspekt suverenosti impostirajući uključivanja u vojna i s slična djelovanja u aktivnosti Saveza i izvan matičnog područja. U političko praktičnom smislu put prema stvarnom članstvu u NATO-u je umnogome naznačen i obilježen aktivnim hrvatskim djelovanjima. Aktivno uključivanje Hrvatske u aktivnosti NATO saveza očito se ne može izbjeći dok za to postoji politička volja. Uklanjanje ograničenja za uporabu snagu nekih država članica Saveza dovest će i “ne želeći” do našeg jačega angažiranja, a put od pasivnog osiguravanja do aktivne obrambene sigurnosti je vrlo uzak. U tome će smislu i hrvatski angažman biti to veći što je i snažnija naša involviranost u strukture NATO saveza, a pogotovo onda kada postanemo njezinom aktivnom članicom.
Ključne riječi
Hrčak ID:
35596
URI
Datum izdavanja:
16.4.2008.
Posjeta: 1.947 *