Pregledni rad

Progoni kršćana, napose u Dioklecijanovo doba

Grgo Grbešić ; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku

Sažetak

Progoni kršćana događali su se u tri razdoblja. Prvo razdoblje obuhvaća vrijeme do 100. godine, drugo od 100. do 250. godine, a treće razdoblje vrijeme od 250. do 311. godine. Međutim, progoni se nisu događali u kontinuitetu. U pojedinim razdobljima kršćani su mogli graditi crkve i organizirati vjerske škole. Stoga, uzroci progona bili su sljedeći: mržnja Židova prema kršćanima, Neronov primjer,
uzoran život kršćana, kršćanska tajna obzirom na Euharistiju, kršćanski misionarski duh, gubitak materijalne koristi poganskih svećenika i vračara zbog obraćanja na kršćanstvo, zavist stoika i fi lozofa. Najkrvaviji progoni dogodili su se, međutim, u trećem razdoblju. Naime, prije Dioklecijanovih progona kršćanstvo je, zahvaćajući obrazovane krugove, izvršilo prodor u antiknu kulturu te se reakcija nije morala dugo čekati. Kada je Dioklecijan reorganizirao carstvo krenuo je u obračun s kršćanima. Od 303. do 304. godine izdana su četiri edikta, a točan broj žrtava za vrijeme posljednjih progona ne može se sa sigurnošću utvrditi. Progoni se prestali kada je car Konstantin 313. godine dao kršćanima slobodu vjeroispovijedanja.

Ključne riječi

Progoni; mučeništvo; kršćani; carstvo; edikt

Hrčak ID:

36284

URI

https://hrcak.srce.hr/36284

Datum izdavanja:

29.1.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 7.466 *