Ostalo
Povratak „univerzalne knjižnice“ u digitalnom obliku (EN)
Andy White
; University of Nottingham Ningbo
Sažetak
Radnja počinje propitkivanjem dviju tehnoloških inovacija koje dovode u pitanje dominaciju knjige u obliku kodeksa kako u polju književnog stvaralaštva i nakladništva, tako i u procesu učenja. Iako počeci e-knjige nisu bili komercijalno uspješni i isplativi, najnoviji e-čitači (prijenosni uređaji s mogućnošću pohrane tisuća knjiga u digitalnom obliku) hvaljeni su ne tek poradi funkcionalnosti već i zbog svojih estetskih obilježja. Usporedno s tehnološkim razvojem čitača rasla je i brojnost naslova kojima se može pristupiti u digitalnim knjižnicama, od kojih je najpoznatija Google Books Library Project. Pokrenuta je 2004. godine, a cilj joj je digitalizirati otprilike 15 milijuna svezaka ili 4,5 bilijuna stranica u sljedećih šest godina, usredotočujući se i na građu pohranjenu u nekim od vodećih svjetskih sveučilišnih knjižnica.
Cilj je radnje propitati navedene inovacije u kontekstu antičkih i prosvjetiteljskih ideja o tzv. univerzalnoj knjižnici, koje pretpostavljaju da bi stvaranje takve knjižnice bila najučinkovitija promocija sveobuhvatnoga, univerzalnog znanja. Umjesto prihvaćanja svojevrsnoga tehnološkog determinizma, prema kojem bi se novije tehnološke inovacije u području knjige i čitanja mogle pojmiti tek kao razvojni korak u nezaustavljivom kontinuumu napretka, u ovoj se radnji e-knjige i digitalne knjižnice promatraju kao najnovije manifestacije davnašnje ideje, nastale u doba kada tehnološkog razvoja u suvremenom smislu riječi nije ni bilo. Prije više od dva tisućljeća, Ptolemejevići su željeli prikupiti cjeloviti korpus tekstova pisanih grčkim jezikom, kao i sva važnija djela na drugim jezicima. Mnogi se autori slažu da je Aleksandrijska knjižnica, institucija u kojoj su bile pohranjene te goleme zbirke, bila prva svjetska univerzalna knjižnica. Aleksandrijska je knjižnica razorena, no ideja univerzalne knjižnice preživjela je i ponovno procvala u razdoblju prosvjetiteljstva, kroz projekt Diderotove Encyclopédie i kroz otvaranje nacionalnih knjižnica i arhiva. Naposljetku, pojedinci su stvaranje World Wide Weba doživjeli kao apoteozu univerzalizma ljudskoga znanja.
Ipak nisu svi uvjereni da je moguće dosegnuti univerzalno znanje. Ironično, najsnažniji argumenti protiv univerzalizma znanja potječu iz medija koji je možda najugroženiji tehnološkim razvojem: iz knjige u obliku kodeksa. Usprkos sofisticiranoj tehnologiji, čini se da nam „klasična” literatura i dalje pruža mnogo dublji uvid u procese suvremenog društva negoli ostali mediji. U ovoj će radnji posljednja teza biti potkrijepljena navodima iz djela Jorgea Luisa Borgesa, Jonathana Swifta, Jeana Paula Sartrea, Washingtona Irvinga i Gustava Flauberta, autora koji na različite načine dokazuju epistemološku nemogućnost dosizanja „totalnog” znanja u bilo kojoj intelektualnoj disciplini te unekoliko i ismijavaju paranoičnu potragu za njim, i sami se nadahnjujući tenzijama između znanstvenog kanona s jedne i univerzalizma znanja s druge strane. Upravo su takve teme iznimno važne u dobu u kojemu se čini da je virtualizacijom teksta moguće prevladati neke praktične zapreke u stvaranju univerzalne knjižnice, a njihova analiza nudi i odgovor onim cyber-utopistima koji su najavljivali siguran nastup univerzalnoga znanja zajedno s razvojem World Wide Weba.
Ključne riječi
Hrčak ID:
37150
URI
Datum izdavanja:
16.4.2009.
Posjeta: 2.414 *