Prethodno priopćenje

MENADŽMENT KONFLIKTA: RAZMATRANJE TEORETSKE PARADIGME I MAKROSTRATEŠKOG PRISTUPA

Marli Gonan Božac
Iva Angeleski

Sažetak

Razumijevanje organizacijskih konflikata prošlo je put od isključivo negativnog poimanja sukoba kao ozbiljne prijetnje menadžmentu, koja umanjuje njegov autoritet i otkriva menadžerske slabosti, do radikalne promjene teoretskih stavova, uvjetovane velikim socijalnim, ekonomskim, kulturološkim i komunikacijskim promjenama u društvu. Sukob se danas prihvaća kao neizbježna organizacijska pojava te se smatra da funkcionalni konflikti sa svojim pozitivnim učincima povećavaju inventivnost, kreativnost i u konačnici konkurentnost poduzeća. S obzirom na takvu ulogu sukoba u organizacijskoj dinamici, ne čudi Pondyjev samokritičan osvrt u kojem ističe da je nemoguće organizaciju shvaćati kao kooperativan sustav u kojem je suradnja povremeno prekinuta konfliktnim procesima, već je realnije prikazivati faze epizoda suradnje u permanentno konfliktnom okruženju negoli faze konfliktnog procesa. Unatoč objavljenoj samokritici, Pondyjevo je poimanje konfliktnih procesa, čiji se razvoj odvija kroz nekoliko razvojnih faza, i dalje općeprisutno u literaturi.
U smjeru Pondyjeve kritike najprikladnijom alternativom čini se pristup konfliktnim procesima M. A. Rahima. On smatra da menadžment konflikata usmjeren na pojedinačne konfliktne tijekove i uglavnom interpersonalne ili intergrupne konflikte u poduzeću, u okvirima suvremene organizacijske dinamike, ne može biti uspješan. Osnova je uspješnog upravljanja konfliktnim procesima makroorganizacijska strategija uz koju se svode na minimum afektivni konflikti u organizaciji, potiče i održava umjerena količina kognitivnih konflikata te omogućuje izbor i uporaba odgovarajućih pristupa menadžmentu konflikta. Takva će strategija doprinijeti organizacijskom učenju i cjelokupnoj organizacijskoj uspješnosti. Iako Rahim ističe organizacijsko učenje kao ključan proces za efikasan menadžment konflikta i organizacijsku uspješnost, postoje kritične studije koje organizacijskom učenju pripisuju i neke negativne atribute. Stoga bi bilo uputno empirijski istražiti utjecaj organizacijskog učenja na menadžment konflikta, a potom također i predstavljeni način menadžmenta konfliktnim procesima A. M. Rahima, te je ovo preporuka za daljnja istraživanja.

Ključne riječi

konfliktni proces; menadžment konflikta; makrostrateški pristup; organizacijsko učenje

Hrčak ID:

38188

URI

https://hrcak.srce.hr/38188

Datum izdavanja:

15.12.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 14.449 *