Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.2478/10004-1254-60-2009-1917
Usporedba djelovanja blokatora kalcijevih kanala, blokatora autonomnoga živčanog sustava te inhibitora slobodnih radikala na hiposekreciju inzulin iz izolirnih langerhansovih otočića štakora uzrokovanu diazinonom
Nazila Pourkhalili
; Pharmaceutical Sciences Branch, Islamic Azad University, Tehran, Iran
Shirin Pournourmohammadi
; Institute of Medicinal Plants, ACECR, Tehran, Iran
Fatemeh Rahimi
; Faculty of Pharmacy, and Pharmaceutical Sciences Research Center, Tehran University, of Medical Sciences, Tehran, Iran
Sanaz Vosough-Ghanbari
; Faculty of Pharmacy, and Pharmaceutical Sciences Research Center, Tehran University, of Medical Sciences, Tehran, Iran
Maryam Baeeri
; Faculty of Pharmacy, and Pharmaceutical Sciences Research Center, Tehran University, of Medical Sciences, Tehran, Iran
Seyed Nasser Ostad
; Faculty of Pharmacy, and Pharmaceutical Sciences Research Center, Tehran University, of Medical Sciences, Tehran, Iran
Mohammad Abdollahi
; Faculty of Pharmacy, and Pharmaceutical Sciences Research Center, Tehran University, of Medical Sciences, Tehran, Iran
Sažetak
U osoba izloženih organofosfatnim insekticidima zamijećen je nastanak hiperglikemije. Svrha je ovo istraživanja bila usporediti djelovanje blokatora kalcijevih kanala, alfa i beta-adrenergičkih i muskarinskih receptora te inhibicije slobodnih radikala na lučenje inzulina iz Langerhansovih otočića izoliranih iz štakora tretiranih diazinonom. Otočići su izolirani iz gušterače štakora s pomoću standardnog postupka digestije kolagenazom, odvajanja centrifugiranjem i metodom ručnog probira (engl. hand-picking) te su kultivirani u inkubatoru pri 37 °C i 5 % CO2. Pokusne su kulture inkubirane s 1 mL glukoze u koncentraciji od 8 mmol L-1 te diazinonom u dozi od 125 μg mL-1, odnosno 625 μg mL-1. U kontrolu je dodana samo glukoza u koncentraciji od 8 mmol L-1. Nakon toga je u kulture dodan jedan od sljedećih agenasa: 30 µmol L-1 atropin, 100 µmol L-1 ACh + 10 µmol L-1 neostigmin, 0,1 µmol L-1 propranolol, 2 µmol L-1 nifedipin, 50 µmol L-1 fenoksibenzamin, odnosno 10 µmol L-1 alfa-tokoferol. U svim je pokusima diazinon značajno smanjio lučenje inzulina, s time da je doza od 125 μg mL-1 dovela do 62,2 %-tne inhibicije, a doza od 625 μg mL-1 do 64,38 %-tne inhibicije lučenja inzulina, što upućuje na djelovanje neovisno o dozi. Acetilkolin i alfa-tokoferol su ponovno potaknuli lučenje inzulina, za razliku od atropina koji ga je dodatno smanjio. Primjena blokatora alfa i beta-adrenergičkih receptora te blokatora kalcijevih kanala nije utjecala na djelovanje diazinona. Autori zaključuju da diazinon utječe na lučenje inzulina ponajviše narušavanjem ravnoteže između slobodnih radikala i antioksidansa u Langerhansovim otočićima te dovodi do toksičnoga stresa.
Ključne riječi
gušterača; oksidativni stres; organofosfati; štakori
Hrčak ID:
38391
URI
Datum izdavanja:
12.6.2009.
Posjeta: 2.309 *