Kineziologija, Vol. 41 No. 1., 2009.
Pregledni rad
Poboljšavanje adaptacije na trening izdržljivosti nutricionističkim intervencijama: potencijalne koristi od “niskougljikohidratnog” treninga
Barry Drust
; Research Institute for Sport and Exercise Sciences, Liverpool John Moores University, Liverpool, United Kingdom
James Morton
; Research Institute for Sport and Exercise Sciences, Liverpool John Moores University, Liverpool, United Kingdom
Sažetak
Trening izdržljivosti opći je naziv za bilo koju ponavljanu fizičku aktivnost kojoj je cilj usavršavanje sposobnosti organizma da zadrži intenzitet rad tijekom dužeg perioda. Dugotrajne vježbe dovest će do mnogobrojnih promjena koje poboljšavaju dopremanje i iskoristivost kisika te na taj način dolazi do povećanja potencijala aerobnog metabolizma i poboljšanja izvedbe u aerobnim uvjetima rada. Navedene promjene uključuju izmjene u strukturi i funkciji srčano-žilnog, dišnog i mišićno-skeletnog sustava. Skeletni mišići odgovaraju na vježbe izdržljivosti povećanjem transkripcije metaboličkih gena i gena povezanih sa stresom da bi, naposljetku, izazvali povećano stabilno stanje specifičnih proteina. Ti adaptacijski odgovori dovode do poboljšanja stanične funkcijei koja služi za održavanje ravnoteže između energetskih zahtjeva na sustav i kapaciteta koji zadovoljavaju te potrebe te na taj način dovode do poboljšanja u sportskoj izvedbi. Način prehrane je moćan modulator adaptacije skeletnih mišića, izazvane vježbama izdržljivosti. Nekoliko istraživanja pokazalo je da smanjena uporaba ugljikohidrata može pojačano potaknuti adaptacije skeletnog mišića izazvane vježbanjem. Ti rezultati upućuju na na to kako je dostupnost substrata i njihovo korištenje iz endogenih i egzogenih izvora, osobito onih povezanih s ugljikohidratima, vrlo važan faktor utjecaja na adaptacijske reakcije skeletnog mišića na vježbanje. Takvi podaci sugeriraju da pažljivo raspoređeni periodi treninga u uvjetima niskog unosa ugljikohidrata mogu biti korisni za poticanje adaptacija skeletnog mišića te poboljšanje kasnije izvedbe. Posljednji podaci iz našeg laboratorija ispitali su utjecaj šestotjednog visokointenzivnog intervalnog programa treninga, koji se provodio u uvjetima niske koncentracije mišićnog glikogena, s egzogenom suplementacijom ugljikohidratima i bez nje, na adaptaciju skeletnog mišićja čovjeka i izvedbu vježbi. Uzorci mišićne biopsije, koja se provodila nakon treninga, otkrila je znatnije povećanje aktivnosti sucino dehidrogenaze (SDH) u ispitanika koji su trenirali s niskom razinom glikogena i bez suplementacije ugljikohidratima u usporedbi s ispitanicima koji su trenirali u drugačijim uvjetima (više zalihe glikogena i suplementacija ugljikohidratima). Slična poboljšanja zabilježena su između grupa i tijekom izvedaba vježbe, što sugerira da, iako dostupnost ugljikohidrata može potencijalno utjecati na prilagođavanje suptilne stanične promjene, taj se potencijal ne može prenijeti i na adaptaciju izvedbe cijelog tijela. Podaci o kojima se raspravlja u ovom članku mogu biti važni za sportsku populaciju budući da dokazuju kako pažljivo raspoređeni periodi treninga u uvjetima niskog unosa ugljikohidrata mogu biti korisni za poticanje oksidativne adaptacije skeletnog mišića. Vježbanje tijekom kojega se unosi manje ugljikohidrata vjerojatno dovodi do povećanja potencijalnih važnih putova (iako to još nije precizno razjašnjeno) povezanih s prilagođavanjem tih adaptacija, koje mogu u konačnici dovesti do poboljšane metaboličke kontrole. Bilo kako bilo, ograničena dostupnost potkrepljujućih podataka u literaturi, zajedno s nekim nedoumicama vezanima uz primjenjivost tih podataka na drugim populacijama, za sada priječe konačnu potvrdu korisnosti takvog trenažnog pristupa. Sve navedeno upućuje na to da su potrebna dodatna istraživanja prije nego se sa sigurnošću može zaključiti o primjerenosti ove trenažne metode.
Ključne riječi
Hrčak ID:
38486
URI
Datum izdavanja:
30.6.2009.
Posjeta: 3.833 *