Izvorni znanstveni članak
Genetsko oplemenjivanje masline
E. Rugini
Patricia Gutiérrez Pesce
Sažetak
U zadnjem desetljeću učinjen je znatan napredak u razvijanju uspješnih metoda kloniranja maslina iako će neke poteškoće ostati, kao utvrđivanje sterilnih kultura in vitro i morfogeneza iz zrelog tkiva kultivara. Potrebno je još raditi, makar je učinjen znatan napredak i u regeneraciji izbojaka iz petiola uzgojenih in vitro od nekoliko kultivara (Mencuccini i Rugini, 1993). Međutim, mogućnost regeneracije još je uvijek mala za biotehnološku primjenu. Nova strategija "dvostruke regeneracije", razvijena kako bi se dobili somatski embriji masline cv. Ganino i Moraiolo mogu se primijeniti i u drugim kultivarima. Ova se tehnika može generalizirati jer je danas bitna za induciranje i održavanje morfogenskog kalusa izbojka u drugim vrstama kao što su trešnja, jabuka i kruška (Gutierrez Pesce et al. 1998; Rugini e Muganu, 1998; Abdollahi et al., 2005).
Tehnike transfera gena pružaju snažniju strategiju za genetsko oplemenjivanje u odnosu na tradicionalne uzgojne metode. One omogućuju uvođenje u jedan genotip jedne ili više genetskih informacija bez drastičnih modifikacija općih značajki biljke. Razvijene su tehnike transformacije primjenom somatske embriogeneze i transgenske biljke određenih poželjnih agronomskih svojstava i već su proizvedene u jednom kultivaru. Upravo se provode pokusi na terenu, koje je odobrio talijanski Ministar zdravstva, na transgenskim rolABC i osmotinskim biljkama.
Od transgenskih biljaka masline, slično transgenskim biljkama kivija s genima rolABC, očekujemo biljke velikog sustava korijena, zbijenog vegetativnog habitusa, manjeg broja cvjetova po biljci i velike sposobnosti sadnica za ukorijenjenjem. U biljaka preizraženog osmotinskog gena očekujemo veću tolerantnost na neke gljive/gljivice. Izolirani su već mnogi geni iz nekoliko vrsta, što se mogu introducirati pojedinačno ili zajedno s drugima. Pokusi transformacije s mnogostrukim genima (chitinase + osmotin + PRL) su u tijeku u našem laboratoriju, kako bi se povećala otpornost na gljivice.
Antibakterijski geni (tionin, cecropin, atacin itd.) protiv Pseudomonas syringae i geni za modificiranje uzorka zriobe voća (etilen, PG) samo su neki primjeri potencijala genetske manipulacije za oplemenjivanje masline. Visok sadržaj dihidroksifenola mogao bi prenijeti dragocjen gorki okus maslinovog ulja. Prijenos gena posredstvom agro-bakterija čini se najdjelotvornijom metodom u masline.
Cilj molekularnih tehnika ne bi trebao biti samo razjašnjenje filogeneze gena nego i kloniranje korisnih gena i stimulatora u maslini. Da bi se taj posao olakšao potrebno je usko povezati biotehnologiju, dugoročne uzgojne programe i biokemijska istraživanja radi brzog postizanja ciljeva.
Ključne riječi
genetsko oplemenjivanje; maslina
Hrčak ID:
3646
URI
Datum izdavanja:
5.3.2006.
Posjeta: 4.974 *