hrcak mascot   Srce   HID

Entomologia Croatica, Vol.9 No.1-2 Ožujak 2006.

Pregledni rad

Vrsna specifičnost i evolucija satelitnih DNA s naglaskom na satelitne DNA kornjaša iz roda Tenebrio

Miroslav PLOHL   ORCID icon orcid.org/0000-0001-6868-2448 ; Zavod za molekularnu biologiju, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: engleski, pdf (536 KB) str. 85-96 preuzimanja: 375* citiraj
APA 6th Edition
PLOHL, M. (2005). THE SPECIES-SPECIFICITY AND EVOLUTION OF SATELLITE DNAs WITH EMPHASIS ON SATELLITE DNAs IN TENEBRIONID BEETLES. Entomologia Croatica, 9 (1-2), 85-96. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/39633
MLA 8th Edition
PLOHL, Miroslav. "THE SPECIES-SPECIFICITY AND EVOLUTION OF SATELLITE DNAs WITH EMPHASIS ON SATELLITE DNAs IN TENEBRIONID BEETLES." Entomologia Croatica, vol. 9, br. 1-2, 2005, str. 85-96. https://hrcak.srce.hr/39633. Citirano 18.10.2018.
Chicago 17th Edition
PLOHL, Miroslav. "THE SPECIES-SPECIFICITY AND EVOLUTION OF SATELLITE DNAs WITH EMPHASIS ON SATELLITE DNAs IN TENEBRIONID BEETLES." Entomologia Croatica 9, br. 1-2 (2005): 85-96. https://hrcak.srce.hr/39633
Harvard
PLOHL, M. (2005). 'THE SPECIES-SPECIFICITY AND EVOLUTION OF SATELLITE DNAs WITH EMPHASIS ON SATELLITE DNAs IN TENEBRIONID BEETLES', Entomologia Croatica, 9(1-2), str. 85-96. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/39633 (Datum pristupa: 18.10.2018.)
Vancouver
PLOHL M. THE SPECIES-SPECIFICITY AND EVOLUTION OF SATELLITE DNAs WITH EMPHASIS ON SATELLITE DNAs IN TENEBRIONID BEETLES. Entomologia Croatica [Internet]. 06.03.2006. [pristupljeno 18.10.2018.];9(1-2):85-96. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/39633
IEEE
M. PLOHL, "THE SPECIES-SPECIFICITY AND EVOLUTION OF SATELLITE DNAs WITH EMPHASIS ON SATELLITE DNAs IN TENEBRIONID BEETLES", Entomologia Croatica, vol.9, br. 1-2, str. 85-96, ožujak 2006. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/39633. [Citirano: 18.10.2018.]

Sažetak
Satelitne DNA su visokoponovljene nekodirajuće sekvence organizirane kao dugi nizovi uzastopnih ponavljanja koji predstavljaju glavne elemente DNA u heterokromatinskim genomskim odjeljcima. Domene satelitnih monomera protežu se i u funkcionalno značajnim područjima kao što su centromere. Satelitne se DNA najčešće već tijekom kratkih evolucijskih razdoblja brzo mijenjaju u broju kopija, nukleotidnoj sekvenci ili i u jednom i u drugom. Vrsno specifični profili satelitnih jedinica ponavljanja mogu nastati diferencijalnom amplifikacijom sekvenci koje istovremeno postoje u genomima skupine srodnih organizama kao zajednička biblioteka satelitnih DNA. Ova pretpostavka je prvi puta bila eksperimentalno dokazana tijekom analize satelitnih sekvenci u vrstama roda Palorus (Insecta, Coleoptera).
Zbog složenosti njihove evolucije, primjena satelitnih DNA u filogenetskim studijama ima ograničenja i rezultati se moraju interpretirati oprezno. Usprkos tomu satelitne DNA mogu u nekim slučajevima pomoći u razrješavanju filogenetskih odnosa te također predstavljati izvrsne i pouzdane molekularne biljege u identifikaciji pojedinih organizama.

Ključne riječi
Heterokromatin; ponovljene sekvence; usklađena evolucija; hipoteza biblioteke; molekularni biljezi; filogenetske studije; Tenebrio molitor

Hrčak ID: 39633

URI
https://hrcak.srce.hr/39633

[engleski]

Posjeta: 1.189 *