Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Korelacija vrijednosti inicijalne vidne oštrine i vidnih evociranih potencijala kod bolesnika s optičkim neuritisom sa znakovima demijenilizacije i bez njih

Davor Galetović ; KBC Split, Klinika za očne bolesti (dr.sc. Davor Galetović, dr.med.)


Puni tekst: hrvatski pdf 254 Kb

str. 69-74

preuzimanja: 3.078

citiraj


Sažetak

Idiopatski opticki neuritis predstavlja idopatsku upalu vidnoga živca koja se može razviti odvojeno ili u kontekstu rasprostranjene demijelinizirajuce bolesti. Dijagnoza klinicki definirane multiple skleroze zahtjeva najmanje dvije odvojene epizode neurološke simptomatologije, kao i dvije anatomski i vremenski odvojene lezije demijelinizacije. Zbog toga je magnetska rezonanca mozga najznacajniji cimbenik kod donošenja dijagnoze multiple skleroze. Cilj rada bio je utvrditi povezanost inicijalne vidne oštrine i vrijednosti vidnih evociranih potencijala (VEP) kod bolesnika s klinickim nalazom optickog neuritisa (ON) sa simptomima demijelinizacije i bez njih, te evaluacija terapije i prognoze u smislu povecanog rizika za nastanak multiple skleroze.
U ovu smo retrospektivnu studiju ukljucili 56 bolesnika hospitalizarnih na Klinici za ocne bolesti KBC Split u razdoblju od 1. sijecnja 2004. do 31. prosinca 2007. godine. Kriterij za ukljucivanje je bila klinicka
slika akutnog optickog neuritisa. Vidna oštrina ispitivana je pomocu Snellenovih optotipa. Medu ostalim pretragama izvršeno je snimanje vidnih evociranih potencijala (VEP) i magnetne rezonance (MR) mozga.
Incidencija optickog neuritisa na našoj Klinici iznosila je za ispitivano razdoblje 2,8/100000. Inicijalna vidna oštrina iznosila je od osjeta svjetla i projekcije do l,0, a srednja vrijednost iznosila je 0,32. Vrijednosti latencije VEP-a kretale su se od 82-164 ms, a srednja vrijednost iznosila je 126,82 ms. Pozitivan nalaz MR mozga u smislu demijelinizacije ustanovljen je kod 34 bolesnika (61,7%). Nadena je statisticki znacajna razlika u vrijednostima latencije VEP-a izmedu pacijenata s pozitivnim nalazom MR mozga i onih s urednim nalazom (Mann-Whitney U test, Z = 3,062, p = 0,002), dok postoji razlika u vrijednostima inicijalne vidne oštrine u istim dvjema grupama pacijenata, ali nije statisticki znacajna (Mann-Whitney U test, Z = -1,124, p = 0,261).
Rezultati ove studije upucuju na znacajno vecu ucestalost težih oblika optickog neuritisa kod bolesnika s demijelinizirajucim promjenama na mozgu u odnosu na one s urednim MR nalazom mozga, koji se ocituju u smanjenoj vidnoj oštrini i znacajno produženoj VEP latenciji tih ispitanika, te se u kontekstu ovih ispitivanja može raspravljati o prognostickom segmentu rizika nastanka klinicki definirane multiple skleroze (CDMS).
Ujedno se na osnovi ovih rezultata može uspješnije modulirati buduca terapija, narocito u svjetlu aktualizacije promptne primjene imunomodulatora u cilju prolongiranja nastanka CDMS.

Ključne riječi

optički neuritis; multipla skleroza; vidna oštrina; vidni evocirani potencijali; incidencija; Hrvatska

Hrčak ID:

41965

URI

https://hrcak.srce.hr/41965

Datum izdavanja:

28.10.2009.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.189 *