Izvorni znanstveni članak
SREDNJOVJEKOVNA PAVLINSKA ARHITEKTURA NA PODRUČJU SENJSKE I MODRUŠKO-KRBAVSKE BISKUPIJE
ZORISLAV HORVAT
Sažetak
U radu autor navodi da su pavlini uz franjevce bili najvažniji crkveni red u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, točnije rečeno u krbavsko-modruškoj i senjskoj biskupiji. Osnivani su od sredine 14. st. pa sve do kraja 15. st., do intenziviranja turskih prodora u ove krajeve. Osnivali su ih i potpomagali ponajviše moćni knezovi Krčki Frankopani, a bili su stup crkvenoga, kulturnoga i gospodarskog života ovih krajeva. Na žalost, turske su navale i osvajanja prekinuli njihovu djelatnost, a samostani iščezli, skupa s arhivama, umjetničkim predmetima te njihovim građevinama. Nekoliko je samostana na obali Jadranskog mora preživjelo turske napade, te su dosegli zavidnu razinu u svom djelovanju i dosezima. Na žalost je i to prekinuto 1786. odlukom cara Josipa II., kojom su ukinuti mnogi crkveni redovi, jer im je djelovanje bilo navodno nepotrebno. Pavlinski su samostani i crkve bili skromni već zbog činjenice da se radi o jednom pustinjačkom redu, koji nije mnogo zahtijevao. Njihova se skromnost dobro uklopila u reduciranu srednjovjekovnu arhitekturu tzv. "periferijskog usmjerenja", koja se konzervativno držala starih načina gradnje, a povremeno uzimala nova stilska dostignuća, prilagođena svojim materijalnim i građevinskim mogućnostima. Na žalost, osim pavlinskog samostana u Crikvenici, koji je recentnom pregradnjom potpuno negiran, svi su ostali u različitim arheološkim stupnjevima te ih treba još i dalje istraživati.
Ključne riječi
pavlini; srednjovjekovna arhitektura; senjska biskupija; krbavsko-modruška biskupija
Hrčak ID:
42201
URI
Datum izdavanja:
30.4.1999.
Posjeta: 3.274 *