hrcak mascot   Srce   HID

Uvodnik

ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA

Branimir Prpić ; Hrvatsko šumarsko društvo Zagreb

Puni tekst: hrvatski, pdf (269 KB) str. 1-1 preuzimanja: 257* citiraj
APA 6th Edition
Prpić, B. (2006). ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA. Šumarski list, 130 (1-2), 1-1. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/42709
MLA 8th Edition
Prpić, Branimir. "ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA." Šumarski list, vol. 130, br. 1-2, 2006, str. 1-1. https://hrcak.srce.hr/42709. Citirano 19.11.2019.
Chicago 17th Edition
Prpić, Branimir. "ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA." Šumarski list 130, br. 1-2 (2006): 1-1. https://hrcak.srce.hr/42709
Harvard
Prpić, B. (2006). 'ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA', Šumarski list, 130(1-2), str. 1-1. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/42709 (Datum pristupa: 19.11.2019.)
Vancouver
Prpić B. ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA. Šumarski list [Internet]. 2006 [pristupljeno 19.11.2019.];130(1-2):1-1. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/42709
IEEE
B. Prpić, "ŠUMA I PITKA VODA, NEZAOBILAZNA ČINJENICA", Šumarski list, vol.130, br. 1-2, str. 1-1, 2006. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/42709. [Citirano: 19.11.2019.]

Sažetak
Hidrološka i vodozaštitna uloga znane su blagodati koje čovjeku pružaju šume. Tu pojavu promatramo u krajoliku, a odnos vode i šume znalački je sažeo Hornsmann (prema Weberu, 2005) rekavši: “Voda je krv krajolika, a šuma je njegovo srce”. Kroz hidrološku ulogu šuma uravnotežuje vodne odnose u prostoru. Ona ublažava pojavu visokih vodnih valova i osigurava ravnomjerno dotjecanje vode u izvorišta.
Vodozaštitna uloga osigurava pitkost oborinskih i poplavnih voda koje prolaskom kroz rahlo i živo šumsko tlo bivaju mehanički, biološki, a djelom i kemijski pročišćene. U podzemne tokove one ulaze pitke te se pojavljuju kao izvorišta i pritoke vodotoka.
Taj golemi biološki kapital nastao uzajamnim djelovanjem dva prirodna obnovljiva bogatstva vode i šume, danas je znatno ugrožen tehničkom civilizacijom koja otpadom opterećenim otrovima ugrožava i šumu i vodu. Nemalo nas iznenađuje podatak Kauzlarića (2006), koji iznosi stanje površinskih voda u Hrvatskoj premna izvješću Uprave vodnoga gospodarstva od 19. ožujka 2005., a odnosi se na režim kisika, hranjive tvari te biološke i mikrobiološke pokazatelje. Broj mjernih postaja koje ne zadovoljavaju zahtjevnu kategorizaciju iznosi od 30 % do 86 %. Ništa bolje stanje nije ni kod analize specifičnih pokazatelja (teške kovine, mineralna ulja, ukupni fenoli, PCB, DDT, lindan i dr.). Iz tih podataka vidi se kako se u nas otpadne vode iz industrijskih, urbanih i ruralnih prostora sustavno ne pročišćavaju. Još više je razočarao podatak koji govori o kakvoći površinskih i podzemnih voda na području Gorskog kotara, Hrvatskoga primorja i Like. Od 22 vodotoka, jezera, bunara i izvora, samo dva su bez onečišćenja. Nema, doduše, više podataka o podzemnim vodama posebice onih u šumama koje zasigurno nisu znatnije onečišćene. Međutim, naše spoznaje o opterećenju šumskih tala kiselim kišama, suhim taloženjem otrova iz zraka, sve gušćim automobilskim prometom, posebno u jelovim šumama na silikatnim podlogama Gorskog kotara te u sličnim staništima šuma u Hrvatskoj, dovode nas do spoznaje kako vodozaštitna uloga šume nije više dovoljno učinkovita.
Da bi šuma bila optimalno učinkovita u smislu dobroga pročišćavanja vode, ali i svih ostalih općekorisnih funkcija, potrebno je ponajprije uzgojnim, ali i drugim stručnim postupcima podržavati i stimulirati fiziološke procese. To jamči optimalno stanje šumskoga ekosustava (obnova – optimalna faza razvoja), što zapravo predstavlja fiziološki najučinkovitiji dio razvojnoga puta prašume i podjednako jamči ekološku i sirovinsko-energetsku ulogu šume. Šuma prepuštena prirodi bez njege uzgojnim postupcima ulazi u stoljetne faze starenja i raspadanja, što smanjuje sve njezine funkcije koje su pretežito povezane uz fotosintezu.
Šumska tla s promijenjenim kemijskim svojstvima, opterećena teškim kovinama, kiselinama i N-spojevima, mogu se popraviti dodavanjem zeolitnoga tufa prirodnoga supstrata koji povećava ukupnu aktivnost tla, utječe na izmjenu iona, veže na sebe teške kovine i molekule amonijaka te obavlja sorpciju nitrata (Filipan, Prpić, Ružinski, Šum. list 1996). Zeolitni tuf smanjuje kiselost i aktivira hranjiva iz rezervi tla i vraća šumskom ekosustavu sposobnost vodozaštite.
Sudeći prema podacima o vodama u Hrvatskoj, oštećene šumske ekosustave potrebno je uz intenzivne uzgojne mjere sanirati poznatim prirodnim supstratom kojega ima dovoljno u Hrvatskoj.

Prof. dr. sc. Branimir Prpić

Hrčak ID: 42709

URI
https://hrcak.srce.hr/42709

Posjeta: 808 *