Kineziologija, Vol. 37 No. 2., 2005.
Izvorni znanstveni članak
Tjelesne proporcije vrhunskih veslača juniora u odnosu na natjecateljsku kvalitetu, način veslanja i vrstu čamca
Albrecht L. Claessens
Jan Bourgois
Katrijn Van Aken
Roel Van der Auwera
Renaat Philippaerts
Martine Thomis
Jacques Vrijens
Ruth Loos
Johan Lefevre
Sažetak
Uvod
Natjecateljska uspješnost vrhunskih veslača određena je, između ostaloga, i njihovim tjelesnim karakteristikama. S biološkog stajališta možemo kod sportaša olimpijske i svjetske razine kvalitete očekivati optimalnu ekspresiju utjecaja nasljeđa, sportske pripreme, prehrane i socio-kulturnih faktora. Ispitivanje obilježja tih sportaša može pomoći kineziolozima, znanstvenicima i trenerima, u razumijevanju vrhunskog sportskog uspjeha time što im pruža informacije korisne za oblikovanje strategija za objašnjenje i predviđanje sportskih rezultata. U prošlosti su se antropometrijske studije bavile uglavnom veslačima seniorima, a manje juniorima. Te antropometrijske studije naglašavaju važnost tjelesne mase i veličine tijela za uspješnost u veslanju. Smatra se da osobitu prednost veslačima donose duži udovi zbog toga što su to duže poluge i što omogućuju veću radnu snagu. Duge noge pojačavaju potisnu fazu (provlak) veslačkog zaveslaja. Štoviše, veći veslači imaju veći presjek mišića i veći apsolutni energetski kapacitet. Proučavanje longitudinalnih dimenzija do sada je bilo uglavnom ograničeno na varijablu “visina tijela ili stas”. Samo je nekoliko studija o proporcijama longitudinalnih dimenzija vrhunskih veslača, pa se malo zna o važnosti longitudinalnih proporcija tijela veslača.
Cilj je ove studije bio trostruk: (1) opisati razvojne proporcijske longitudinalne dimenzije juniora veslača u usporedbi s flamanskim mladićima, (2) usporediti tjelesne proporcije veslača prema različitim kvalitetnim natjecateljskim razinama, načinu veslanja i kategorijama čamca i (3) ustanoviti model antropometrijskog profila za veslače juniore.
Metode
Uzorak ispitanika činila su 383 veslača juniora, u dobi od 17,8 ± 0,7 godina, raspon godina od 15,1 do 18,6. Ispitanici su nastupili na FISA svjetskom ju-niorskom veslačkom prvenstvu 1997 godine. Istraživanjem je obuhvaćeno 90% sudionika (bez kormilara), od toga 83% pobjednika i osvajača meda-lja te 89% finalista. Svi su trenirali 7-10 puta tjedno (10-15 sati). Potpuni opis uzorka i mjerenja može se naći u članku Bourgois i suradnici (1998).
Za ovaj članak upotrijebljene su sljedeće tjelesne dimenzije: tjelesna visina, sjedeća visina, duljina nadlaktice, duljina podlaktice, duljina šake i duljina potkoljenice. Mjerenja su provedena u standardnim uvjetima prema postupcima koje su opisali Claessens i suradnici (1998). Na temelju tih mjera izračunate su proporcijske longitudinalne dimenzije. Pregled varijabli prikazan je u tablici 1.
Podaci o vrsti čamca prikupljeni su upitnikom, a podaci o kvalitetnoj razini temeljili su se na rezultatima postignutima na prvenstvu. Međunarodna juniorska veslačka natjecanja standardizirana su na stazi od 2 000 m i podijeljena su u discipline veslanja jednim veslom (rimen) i veslanja na pariće (skul). Te se veslačke tehnike međusobno dosta razlikuju – veslač u čamcu rimen, dakle, vesla samo jednim veslom, dok skuleri koriste dva kraća vesla koja povlače istodobno.
Izračunati su parametri deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija i raspon) za sve varijable i za ukupni uzorak veslača. Za usporedbu proporcijskih odnosa između rimen veslača i skul veslača te finalista i onih koji se nisu plasirali u finale upotrijebljen je Studentov t-test za nezavisne uzorke. Analiza varijance (ANOVA) i post-hoc Tukeyjev test primijenjeni su da bi se otkrile razlike u proporcionalnosti među veslačima u raznim vrstama čamaca. Za statističke analize korišten je računalni program Statistical Analysis System. Svi su testovi bili dvostruki, a značajnom se smatrala razlika na razini od p<0.05.
Rezultati
Deskriptivna statistika prikazana je u tablici 3. U tablici su uspoređene proporcije veslača u rimenu i skulu. Rimen veslači bili su značajno viši i teži od skulera. Kada su se longitudinalne dimenzije dovele u proporcijski odnos prema tjelesnoj visini, nisu primijećene značajne razlike između te dvije vrste veslača. Slični su se rezultati dobili i u usporedbi finalista i ne-finalista (tablica 5). Prema rezultatima analize varijance (tablica 6) razlike između dva stila veslanja (rimen nasuprot skul) nađene su između dvojca sa (2+) i četverca sa (4+), s jedne strane, te samca (1x), četverca na pariće (4x) i dvojca bez (2-), s druge strane. Sportaši koji veslaju u dvojcu sa (2+) i četvercu sa (4+) bili su, u prosjeku, teži i viši od veslača u samcu (1x), četvercu na pariće (4x) i dvojcu bez (2-). Nisu dobivene razlike u proporcijskim odnosima longitudinalnih dimenzija prema vrsti čamaca. U tablici 7 predstavljen je model profila proporcijskih odnosa longitudinalnih dimenzija za veslače juniore koji su nastupili na FISA svjetskom juniorskom veslačkom prvenstvu.
Rasprava i zaključak
Rezultati pokazuju da su promatrani veslači teži i viši te da imaju veću sjedeću visinu i duže noge od opće populacije. Finalisti su imali značajno veće longitudinalne dimenzije od ne-finalista, a rimen veslači su općenito imali veće longitudinalne dimenzije od skulera. Nisu, međutim, dobivene razlike kada su longitudinalne dimenzije postavljene u proporcijski odnos prema tjelesnoj visini.
Veslanje je sport izdržljivosti i longitudinalne dimenzije su nedvojbeno povezane s uspješnošću. Duge noge pojačavaju potisak u fazi provlaka tijekom veslačkog zaveslaja, što znači da su veslači s dugim nogama u biomehaničkoj prednosti.
Usporedba tjelesnih proporcija izmjerenih veslača juniora s vrijednostima o kojima su izvijestili drugi autori (Carter i dr., 1982; Rodriguez, 1986) otkriva da veslači juniori imaju manju sjedeću visinu u odnosu na ukupnu tjelesnu visinu ili stas (Valoisov indeks) (51,6%) i veću duljinu nogu u odnosu na stas (48,4%) od normativne usporedne skupine (Ostyn i dr., 1980) (52,1% i 47,9%) i od teških olimpijskih veslača (Carter i dr, 1982) (52,1% i 47,.9%). Nisu dobivene razlike između veslača juniora i vrhunskih lakih veslača (51,5% i 48,5%).
Može se zaključiti da su kvalitetniji veslači uglavnom viši i, povezano s tom razlikom, imaju veće longitudinalne dimenzije od manje uspješnih veslača, ali se oni ne razlikuju međusobno kada se te vrijednosti izraze proporcionalno u odnosu na njihovu tjelesnu visinu. Uočene su razlike između rimen veslača i skul veslača – rimen veslači su višega stasa i imaju veće apsolutne vrijednosti longitudinalnih dimenzija. Uz to što je izrađen profil veslača juniora, rezultati ove studije mogu pomoći trenerima i kineziolozima da steknu bolji uvid u to koje su morfološke karakteristike povezane s uspješnošću u veslanju. Rezultati se također mogu primijeniti za određenje antropometrijskog profila veslača i kao instrument za selekciju dječaka talentiranih za veslanje.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4124
URI
Datum izdavanja:
23.12.2005.
Posjeta: 5.075 *