Kineziologija, Vol. 36 No. 1., 2004.
Izvorni znanstveni članak
Taktika vrhunskih skijaša trkača
Algirdas Čepulenas
Sažetak
Uvod Umijeće sportske taktike jest sposobnost da sportaš pronađe radno opterećenje koje će njemu najviše odgovarati, a istodobno će biti najnepovoljnije za suparnike. Natjecateljska aktivnost je sportaševa aktivnost tijekom natjecanja. Može biti učinkovita, optimalna i neučinkovita. Učinkovitost natjecateljske aktivnosti definira se kao stupanja do kojega se sportaš uspio približiti razini opterećenja koja je za njega idealna. Natjecateljska aktivnost u cikličkim sportovima procjenjuje se sljedećim kriterijima: brzina kretanja, ekonomičnost izvedbe, racionalna tehnika, sigurnost i optimalna taktička varijanta. Moglo bi se reći da su vrhunski skijaši trkači na približnoj istoj razini fizičke, tehničke i psihičke pripremljenosti. Stoga sportski uspjeh ovisi o dobro odabranoj taktici za svladavanje pruge. Nema puno istraživanja o obilježjima taktike vrhunskih skijaša, a ona bi pomogla da se bolje razumije natjecateljska aktivnost i da se unaprijedi proces sportske pripreme. Metode U radu su analizirane taktike koje su vrhunski skijaši trkači na duge pruge (žene i muškarci) primijenili u razdoblju od 1992. do 1998. godine na sljedećim natjecanjima: XVI. zimske olimpijske igre, održane u Albertvilleu 1992. godine, XVII. zimske olimpijske igre, održane u Lillehammeru 1994, Svjetsko skijaško prvenstvo, održano u Trondheimu 1994. godine, i XVIII. zimske olimpijske igre, održane u Naganu 1998 godine. Korišteni su podaci objavljeni u službenim izvješćima s natjecanja. Iz službenih podataka izračunato je sljedeće: razlika (u postocima) između rezultata (vremena) koje su skijaši trkači postigli u prvom dijelu utrke (1.15 km) i u drugom di-jelu utrke (16.30 km) na 30 km (tablica 1). ukupna prosječna brzina skijaša trkača (S), prosječna brzina skijaša trkača (S) na pojedinim dionicama utrke (tablice 2, 3, 4, 5, 6, 7) ustanovljena je prema prolaznim vremenima, poredak (trenutačni) na nadzornim postajama (prikazi 1, 2, 3, 4, 5). Analizirane su taktike 248 skijaša trkača (178 muškaraca i 70 žena) tijekom velikih svjetskih natjecanja. Nakon što su analizirane promjene u brzini trčanja u prvom i u drugom dijelu utrke, podaci su podijeljeni u tri skupine: 1) podaci o dobitnicima medalja; 2) prosječni podaci za deset prvoplasiranih skijaša trkača i 3) prosječni podaci za svakih idućih deset skijaša trkača (prema poretku na kraju utrke). Obilježja taktike pojedinih skijaša ili skupina skijaša (po deset) utvrđena su na temelju promjena u brzini skijanja na pojedinim dionicama pruge, vremenskom zaostatku za vodećima na pojedinim dionicama, trenutačnom poretku na nadzornim točkama te iz usporedba ukupne prosječne brzine pojedinoga skijaša s njegovim/njezinim brzinama skijanja na pojedinim dionicama pruge. Rezultati Rezultati su prikazani u tablicama 1-7 i u prikazima 1-5. Svi su skijaši i skijašice bili sporiji u drugom dijelu staze (tablica 1), premda su te razlike izrazito individualne. 'Najsporije dionice' bile su one između 1,9 km i 8,6 km te između 15 km and 23,6 km (tablice 2-7). Rasprava i zaključci Rezultati su pokazali da najkvalitetniji skijaši trkači (osvajači medalja) započinju utrku velikom, ali optimalnom i individualno prilagođenom brzinom. Tijekom prvih kilometara zauzimaju vodeće pozicije i uspijevaju ih očuvati sve do konca utrke. Ti su trkači zauzimali prva mjesta i u trenutačnom poretku. Takvu taktiku koriste najkvalitetniji trkači koji su izvrsno pripremljeni. Također je vidljivo (tablice 2, 3, 4, 5, 6 i 7) da skijaši s višom ukupnom prosječnom brzinom prelaze i najsporije i najbrže dionice brže od skijaša s nižom ukupnom prosječnom brzinom. Distribucija snage je u njih ekonomičnija, a bolji rezultati postižu se ako se skijaševa brzina na pojedinim dionicama ne razlikuje od njegove/njezine ukupne prosječne brzine za više od 3-4%. Brzina skijanja je također individualno opadala na svakoj dionici koju je skijaš prelazio po drugi put. Rezultati ovog istraživanja (tablice 3.7 i prikazi 1-5), ali i nekih ranijih istraživanja, pokazali su da skijaši koji se ne uvrste među vodeće tijekom prvih kilometara utrke ne uspijevaju osvojiti medalje na najvećim natjecanjima. Prepoznatljiva su sljedeće tendencije i varijacije obilježja natjecateljske taktike kvalitetnih skijaša trkača: 1. trenutačni plasmani (na nadzornim točkama) razlikuju se vrlo malo od konačnog poretka; 2. trenutačni plasmani se mijenjaju, a primjetna je tendencija da su najkvalitetniji skijaši bili u konačnom poretku bolje plasirani nego na polovini utrke; 3. neki skijaši su bili bolje trenutačno plasirani nego u konačnom poretku; gubili bi svoje pozicije u drugom dijelu utrke ili u samoj konačnici; 4. ustanovljene su taktičke inačice zamjetne u skijanju najkvalitetnijih skijaša trkača: ● čitava staza prelazi se ujednačenom, individualno prilagođenom brzinom; skijaši pokušavaju održati jednolik intenzitet rada; ● drugi skijaši neznatno zaostanu na početku utrke, ali u sredini i na kraju utrke uspiju dostići, čak i prestići svoje suparnike povećanjem brzine te se konačno plasirati bolje nego u prvom dijelu utrke; ● neki počinju utrku velikom brzinom i na prvim kilometrima su u vodećoj skupini. No, mnogi ne izdrže tempo, pa u sredini ili na kraju utrke popuste ne mogavši sačuvati prednost, pa ih izravni suparnici prestignu; ipak, uspijevaju osvojiti dobra mjesta, ali slabija od trenutačnih plasmana u prvom dijelu utrke; ● taktika snažnog finiša odlikuje se relativno velikom, ali optimalnom brzinom skijanja na početku i u sredini utrke, ali skijaši čuvaju energiju za snažnu završnicu.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4220
URI
Datum izdavanja:
28.6.2004.
Posjeta: 2.493 *