Kineziologija, Vol. 36 No. 1., 2004.
Izvorni znanstveni članak
Igračkim mjestima uvjetovane razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkih kretnih aktivnosti rukometaša
Marko Šbila
Dinko Vuleta
Primož Pori
Sažetak
Uvod
Zahvaljujući napretku informatičke i video tehnologije, analize raznorodnih motoričkih aktivnosti (opterećenje) koje igrači izvode tijekom rukometne utakmice, postale su raznolike i podrobnije. Svrha im je proširiti spoznaje o strukturi opterećenja pojedinih igrača i momčadi u cjelini, a te spoznaje nužne su trenerima za racionalno planiranje i kontrolu trenažnog procesa.
Opterećenja u rukometu, tj. njihov intenzitet i ekstenzitet, vrlo su heterogena zato što se ukupna kretna aktivnost rukometaša sastoji i o acikličkih struktura gibanja (dodavanja lopte, udarci na vrata, skokovi, tjelesni kontakt prilikom prodora ili obrambenih akcija, padovi) i od cikličkih struktura gibanja (trčanje, hodanje, trčkaranje, bočno kretanje, kretanje unatrag), a razne kombinacije tih kretanja pojavljuju se u intervalima. Tijekom utakmice, radno se opterećenje, obilježeno visokim ili niskim intenzitetom te velikim ili malim ekstenzitetom, kontinuirano izmjenjuje s razdobljima relativnog mirovanja, tj. s razdobljima stajanja ili vrlo polaganog hodanja. Cikličke kretne aktivnosti temeljne su za rukomet zato što igraču omogućuju da se po igralištu kreće u dvije dimenzije - u širinu i u dužinu. Uključuju hodanje i trčanje bez lopte, ali i vođenje lopte u hodanju ili trčanju.
Metode
Uzorak ispitanika sastojao se od 84 igrača iz 12 momčadi koji su bili podijeljeni u 4 poduzorka prema kriteriju igračkog mjesta - vanjski igrači, krila, kružni napadači i vratari. Svaka momčad odigrala je jednu ispitnu utakmicu (2 x 20 minuta). Promatrali smo parametre cikličkih kretnih aktivnosti igrača na različitim igračkim mjestima, dakle, u svakoj se momčadi bilježio ekstenzitet i intenzitet kretanja dva krila, tri vanjska igrača, jednoga kružnog napadača i jednog vratara. Utakmice su se igrale u relativno kontroliranim uvjetima.
Uzorak varijabli obuhvaća cikličke kretne strukture po definiciji. Utvrdili smo ekstenzitet svih cikličkih aktivnosti, postotak zastupljenosti pojedine brzinske kategorije (ukupno 4 - kriterij: brzina kretanja) u ukupnom opsegu kretanja te prosječnu brzinu kretanja.
Podaci o opterećenju igrača u rukometnoj utakmici prikupljeni su računalno podržanom metodom automatskog praćenja igrača pomoću sustava SAGIT (Perš i dr., 2002).
Izlazni podaci o cikličkim kretnim aktivnostima obrađeni su izabranim deskriptivnim sta-tističkim metodama iz programa Excel i SPSS. Razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkih kretnih aktivnosti utvrđene su multifaktorskom analizom varijance. Koristile su se apsolutne vrijednosti za prehodane i/ili pretrčane udaljenosti (metri), kao i prosječna brzina (m/s), dok se za utvrđivanje količine kretanja određenim intenzitetom koristio postotak vremena koje je pojedini igrač proveo u određenoj brzinskoj kategoriji.
Provedena je i komparativna (post-hoc) analiza u kojoj su uspoređeni podaci o kretanju igrača na pojedinim pozicijama kako bi se ustanovilo postoje li statistički značajne razlike. Zbog višestrukih usporedaba poslužili smo se Bonferronijevom korekcijom. Statistički značajnim smatrao se svaki rezultat na razini α < .05.
Rezultati
Statistički značajne razlike dobivene su među skupinama igračkih mjesta s obzirom na prosječnu udaljenost prevaljenu tijekom utakmice. Najveću su udaljenost na utakmici istrčavala krila, zatim vanjski igrači pa kružni napadači, dok su vratari najmanje trčali. Razlike su dobivene i za prosječno vrijeme kretanja određenom brzinom za sve brzinske kategorije. U prvoj, najsporijoj, brzinskoj kategoriji zabilježene su statistički značajne razlike između sve četiri skupine igrača. Vratari su proveli najviše vremena u toj brzinskoj kategoriji, a slijedili su ih kružni napadači i krila. Statistički značajne razlike za drugu brzinsku kategoriju nisu zabilježene između skupina vanjskih igrača, krila i kružnih napadača, ali su se sve tri skupine značajno razlikovale od skupine vratara. Najveći postotak vremena provedenoga u trećoj brzinskoj kategoriji zabilježen je za krila i vanjske igrače (nisu se međusobno značajno razlikovali). Kružni napadači i vratari pretrčavaju kraće udaljenosti - zabilježena je statistički značajna razlika između te dvije skupine igrača i dvije ranije spomenute skupine. U četvrtoj brzinskoj kategoriji zabilježene su značajne razlike među sve četiri skupine igrača. U toj su brzinskoj kategoriji krila provela najviše vremena, slijede ih vanjski igrači i kružni napadači, dok su vratari zabilježili najniži postotak vremena kretanja tom brzinom. Statistički značajne razlike pojavile su se između sve četiri skupine igrača i s obzirom na prosječnu brzinu kretanja - najbrža su bila krila, slijede ih vanjski igrači, kružni napadači pa vratari.
Rasprava i zaključci
S obzirom na različita igračka mjesta u rukometu te poslove i zadatke koje igrači na tim mjestima moraju obaviti tijekom utakmice, očekivale su se razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkoga kretanja igrača na različitim pozicijama. Očekivanja su ispunjena u gotovo svim varijablama.
Usporedimo li rezultate ovog istraživanja s rezultatima nekih prijašnjih istraživanja, možemo reći da smo dobili sličan doprinos pojedinih brzinskih kategorija ukupno prevaljenim udaljenostima u rukometnoj utakmici (Campbel, 1985; Al-Lail, 1996; Bon, 2001). Dobivene su i slične razlike među skupinama igrača na različitim igračkim mjestima s obzirom na ukupno pretrčane i prehodane udaljenosti (Cuesta, 1988; Bon, 2001).
S aspekta cikličkih opterećenja u rukometu, a na temelju dobivenih rezultata, mogli bismo trenerima dati neke preporuke za fizičku pripremu rukometaša. Najmanje 3-4% ukupnog vremena pojedinog treninga (od 90 do 120 minuta) za vanjske igrače, kružne napadače i krila trebalo bi posvetiti vježbama trčanja maksimalnom brzinom, a najmanje 10-14% vježbama trčanja srednjim intenzitetom. S gledišta cikličkih aktivnosti, preostalo vrijeme može se provesti u vježbama trčanja niskim intenzitetom ili u hodanju i stajanju. Naravno, opći plan i program treninga poklanja naročitu pozornost opterećenjima koja proizlaze iz trčanja maksimalnim intenzitetom i povezuje ih s treninzima i vježbama i drugih usmjerenja. Međutim, čini se kako u suvremenom rukometu, koji je bitno određen promjenama pravila igre, ostaje sve manje prostora za rad niskog intenziteta. Trenažni programi moraju uključivati sve više visokointenzivnih aktivnosti i cikličkog i acikličkog tipa. Valja smanjiti opseg manje intenzivnih cikličkih aktivnosti i koristiti ih kao relativan predah. Taj pristup treningu nešto je drugačiji u treningu vratara. U usporedbi s igračima na drugim igračkim mjestima, vratari na utakmici izvode vrlo malo cikličkih aktivnosti.. Stoga bi bilo racionalnije da se u trening vratara uvede više acikličkih specifičnih vježbi, svojstvenih njihovoj natjecateljskoj aktivnosti, a smanji opseg cikličkih aktivnosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
4221
URI
Datum izdavanja:
28.6.2004.
Posjeta: 5.677 *