Izvorni znanstveni članak
Nalaz rimskog svetišta u četvrti sv. Teodora u Puli, Arheološka istraživanja 2008.
Alka Starac
; Arheološki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula, HR
Sažetak
U četvrti Sv. Teodora u Puli, 2008. godine obavljala su se zaštitna arheološka istraživanja
na površini od približno 130 m², s prosječnom dubinom iskopa jedan metar. Prikupljena su,
oprana i signirana 6.042 predmeta. Dokumentirano je 27 glavnih arheoloških slojeva koji
obuhvaćaju raspon od tisuću godina. Nalazi su popisani po slojevima i grupirani prema
vrsti (grafikon 1, grafikon 2). Najbrojniji su nalazi ulomaka kuhinjskog posuđa grube
izrade iz razdoblja željeznog doba te ostatci prehrane - životinjske kosti i školjke. Kao
reprezentativni uzorci slojeva, uzeta su tri sloja od kojih svaki predstavlja po jednu etapu u
nastanku i razvoju grada: sloj 1-08 nastao u razdoblju 45. - 30. g. pr. Kr. (grafikon 3), sloj
Pod 1-08 koji mu neposredno prethodi i odgovara razdoblju izgradnje hrama s ogradnim
prostorom (grafikon 5) te sloj 8-08 koji obuhvaća dugo naseobinsko razdoblje od X. st. pr.
Kr. do izgradnje hrama sredinom I. st. pr. Kr. (grafikon 4). Epigrafski zapisi na tegulama,
ugrađenima u odvodne kanale (CINNIANA IVL PRI, SOLONAS, C·PASI·A·NA) i na
amforama iz nasipnih slojeva nastalih pri izgradnji svetišta (ANIB[..], BARC, CASTIR
FAB, C·HE[R], LICIN, LICINI (zrcalno), MAN[I], MENA·CRASS, P.EPI, PHIL[I]
PVS, SABDA, SABDI, [..]DOB, [..]RT), značajan su element u datiranju građevina. Od
osobitog je značaja indicija o ekonomskoj aktivnosti triumvira Licinija Krasa (M. Licinius
Crassus) pri gradnji svetišta, do koje dolazimo tragom žiga MENA·CRASS.
Dok su temelji hrama prokopani kroz kulturni sloj željeznog doba i čvrsto počivaju
na stijeni, ogradni zidovi hramske terase podignuti su bez temelja na površini padine i
potom zasuti nasipom. Razlika u temeljenju pokazuje da zidovi terase nisu nosili ništa
osim vlastite težine i težine obostranog nasipa, dok su temeljni zidovi hrama predviđeni
da ponesu vertikalno opterećenje kamene građevine. Drenažni slojevi vapnenog poda,
lomljenog kamena i naopako okrenutih amfora imali su značajnu ulogu u odvođenju
oborinskih voda prema Bunaru 2, smanjujući pritisak vode na nosive zidove terase (Zid
38-O4 i Zid 2-O4) i sprječavajući njihovo urušavanje. Hramska terasa je na taj način
djelovala kao cisterna s nekoliko slojeva filtera, koja je usmjeravala oborinsku pitku vodu
prema bunaru. Pretpostavka o položaju Herkulova svetišta poduprijeta je nalazom bloka
vapnenca s reljefom toljage (slike 20, 21). Stratigrafski odnosi pokazuju da je građevinski kompleks iz kojeg potječe reljef toljage zapaljen i djelomično porušen neposredno prije
postavljanja depozita amfora u trećoj četvrtini I. st. pr. Kr. (slika 18). Do tog je razaranja
moglo doći prije osnutka rimske kolonije Pole 46. - 45. g. pr. Kr. ili najkasnije u njenim
prvim godinama, za građanskog rata koji je izbio nakon Cezarova ubojstva 44. g. pr. Kr.
Depozit amfora ukazuje se u tom svjetlu kao element obnove razorenog svetišta.
Ključne riječi
amfore; Herkul; Pula; stratigrafija; svetište; tegule; toljaga
Hrčak ID:
47199
URI
Datum izdavanja:
15.12.2009.
Posjeta: 2.720 *