Izlaganje sa skupa
Opća teorija moderne i analiza suvremenih društava
Jacques Bidet
; profesor emeritus Sveučilište Paris X-Nanterre, Paris, Francuska
Sažetak
U prvom dijelu sažeto se prikazuju temeljni pojmovi opće ili meta/strukturne
teorije modernog društva: metastruktura, struktura i sistem. U kritičkom
sučeljavanju s Marxom i Habermasom autor najprije objašnjava svoju glavnu
teorijsku inovaciju, pojam metastrukture kao najopćenitije pretpostavke i
kao značajku moderne epohe u kojoj se nejasno i postupno nameće službena
lozinka slobode-jednakosti-racionalnosti: lozinka javne društvenosti kojom u
posljednjoj instanci upravljaju norme zajedničke riječi, u kojoj svi sudjeluju
kao jednaki. Pritom se ta diskurzivna neposrednost nužno očituje preko dvostrukog
posredovanja: ekonomskog razuma (tržište/organizacija) i pravno-političkog
uma (interindividualna i centralna kontraktualnost). U tom je smislu
metastruktura postavljena pretpostavka moderne klasne strukture; ona nije temelj
te strukture, nego njezina referentna fikcija. Međutim ona se nužno preokreće
u svoju suprotnost – u eksploataciju, dominaciju i otuđenje – u društvu
koje se naziva kapitalističkim. Struktura tog društva iskazuje dvostruku bipolarnost,
podjelu na klasu koja vlada i na klasu nad kojom se vlada, ali i podjelu
unutar same vladajuće klase na pol tržišta kao klasnog činitelja (vlasnici)
i na pol organizacije kao drugog klasnog činitelja (upravljači i kompetentni).
Podređena klasa nije tek puko mnoštvo pasivnih “podvlaštenih”, nego “fundamentalna
klasa” kao pozitivan politički akter. Za razliku od klasne strukture,
koja nužno postoji u okrilju neke države-nacije, sistemu-svijetu svojstveno je
to da on metastrukturnu pretpostavku stalno narušava, izopačujući modernost
države-nacije: barbarstvo centara nad periferijama imanentno je centrima samim.
Nužan ishod te povijesne tendencije jest država-svijet. Ona ne ukida ni
države-nacije ni sistem-svijet, a već se ocrtava na obzorju kao konačno geopolitičko
ozbiljenje te društvene logike moderne.
U drugom dijelu autor ukratko pokazuje kako se ta metastrukturna hipoteza
razvija u njegovim novijim istraživanjima konkretnije naravi na područjima
povijesti (nastajanje modernog oblika društva počevši od gradova-država
XIII. st. u Italiji), sociologije i politike (odnos društvenih klasa i političkih
stranaka) te kulture (opća teorija ideologija). U tim se analizama pokazuje
kako struktura tvori ključ sistema-svijeta, a ne obrnuto, u smislu po kojem bi
cjelina objašnjavala dio: sistem (država-nacija) može se primjereno razumjeti
samo polazeći od strukture (klasne). Kapitalistički totalitet, budući da ga nije
moguće otprve metastrukturno organizirati, nije se mogao pojaviti kao prostor
što ga, na način carstva, okuplja jedna institucionalno ujedinjena volja, nego
samo kao pluralna cjelina, sistemska pluralnost država-nacija.
Ključne riječi
moderna; metastruktura; struktura (klasna); država-nacija; sistem- svijet; država-svijet; Marx; Habermas
Hrčak ID:
47201
URI
Datum izdavanja:
23.12.2009.
Posjeta: 2.266 *