Izvorni znanstveni članak
Translatio beati Chrysogoni martyris kao narativno vrelo rane hrvatske prošlosti
Zvjezdan Strika
; Augsburg, Njemačka
Sažetak
Legendarni opis prijenosa relikvija sv. Krševana, koji je iz nekoga starijeg predloška prepisao monah Zoilo, sin Ivanov, 1498. godine pokazuje sve značajke srednjovjekovne hagiografske literature. Na temelju unutarnjih i vanjskih kritičkih zapažanja iznosi se pretpostavka da su svečeve relikvije prenesene u Zadar tijekom 7. ili samim početkom 8. stoljeća, ali je sam sadržaj translacije literarno i stilski prerađivan i dotjeravan tijekom minulih stoljeća; latinski jezik odgovara periodu 12./13. stoljeća. Premda pisan u tradicionalnom žanru translatio ossis, ipak tekst prenosi na sebi svojstven način povijesna zapažanja važna za ranu hrvatsku povijest: u Zadru je još tijekom ranoga srednjeg vijeka u Justinijanovoj tradiciji gradski biskup prvi čovjek grada, a lokalna aristokracija nije se još uspjela nametnuti gradu. Po kopnenom zaleđu koje autor podrugljivo naziva oblast Marab (provincia qui dicitur Marab), naselili su se novi narodi koji su djelomično kršćani, ali su još uvijek pod snažnim poganskim utjecajem svojih pređa. Među njima nalazi se jedan biskup koji pak nema ono dostojanstvo, čast i ulogu kao što je to imao njegov kolega u susjednom Zadru. Spomenuti je biskup mogao biti samo biskup Nina jer niti jedno drugo mjesto u samom zaleđu Zadra nije imalo sve preduvjete za razvoj biskupske službe. Samim time Nin bi imao svojega gradskog biskupa još prije dolaska Franaka. Rodovsku je zajednicu predvodio „senio“ i predaja ga, kako bi ponizila stanovnike oblasti Marab, naziva stari Mirmidonac. Ovaj nije u izvornom smislu riječi „star“, nego predstavlja rodovskog starješinu, a nikako kneza kada se Hrvatska pod franačkim utjecajem transformira u kneževinu karolinškog tipa.
Ključne riječi
sv. Krševan; prijenos relikvija; hagiografija; Zadar; Zadarska crkva; rani srednji vijek; rana hrvatska povijest
Hrčak ID:
48319
URI
Datum izdavanja:
23.11.2009.
Posjeta: 3.051 *