Filozofska istraživanja, Vol. 26 No. 1, 2006.
Pregledni rad
Teškoće s nirvânom: Kraj mišljenja i ponovno rođenje govora
Borislav Mikulić
Sažetak
Autor se osvrće na nedavni hrvatski prijevod četiri značajna djela središnje koncepcije kasnog buddhizma ruskog indologa Fjodora Ščerbatskog (Stcherbatsky). U prvome dijelu članka autor komentira značaj navedenih klasičnih modernih studija iz buddhologije u lokalnom kulturnom i akademskom kontekstu gdje je rana buddhistička filozofija bila dobro predstavljena kroz rad Čedomira Veljačića i njegovih studenata tijekom 70.-tih i 80.–tih godina.
U drugome dijelu dan je kraći pregled osnovnih historijskih, logičkih, epistemologijskih i sistematskih okosnica u djelima Ščerbatskog koji dovodi do pluralističke teorije bazirane na pojmu „dhammâ“ kao posrednika i osnove za sve druge koncepcije. Slijedeći Ščerbatskog, autor upućuje na multivalentan smisao ovog središnjeg termina, korištenog najčešće u množini, koji se odnosi na „ultimativni element“ svega postojećeg- kako materijalnog tako i duhovnog- kao i na (ukoliko se koristi u jednini) „poredak stvari“ i diskurs o poretku tih elementarnih stvari. Treći dio propituje raspravu vođenu u kasnijim buddhističkim školama o paradoksu i kontroverzijama proisteklima iz takve ekvivokalnosti riječi „dhammâ“; na dubljoj razini paradoks je povezan s činjenicom da se termin ne odnosi na substancijano zamišljenu „krajnju stvarnost“ sastavljenu od „elemenata“ nalik atomima, već predstavlja samoreferirajući termin, usmjeren na nesupstancijane, promjenjive, privremene i „prolazne“ oblike postojećih stvari uključujući i sam nauk o tim krajnjim stvarnostima (dharmânudharma). Polazeći od tih pretpostavki, završni dio teksta (dijelovi 3 i 4) fokusiraju se na koncept nirvâne, koja je sama (primjer) dhamme.
Obraćajući pozornost na strukturalne karakteristike diskursa o nirvâni, autor nastoji predstaviti nove argumente u prilog tvrdnji da nirvâna nije krajnja stvarnost izvan diskursa; bolje rečeno, ona figurira kao naziv ili signifikator koji- umnogome oviseći o sebi suprotstavljenom terminu sansâra- prvenstveno upućuje na „ispraznost“ samoga diskursa izvan kojega, kao posljedica, upravo izranja diskurs „praznog“ (i „bježećeg“) apsoluta.
Temeljeno na ovom pravcu lingvističke argumentacije, autor nastoji osvijetliti strukturalne sličnosti diskursa o nirvâni i dobro poznatog paradoksa lažljivca, usmjeravajući se na prihvatljivo objašnjenje paradoksalne rečenice, pripisane Buddhi, da je „nirvana ne-nirvanična“ („anirvânam hi nirvânam“). Kroz projiciranje kao stvarnost izvan diskursa, nirvana postaje nedohvatljiva ali „stvarna“ točka diskursa unutar diskursa samoga, njegov trancendentalni uvjet mogućnosti.
Ključne riječi
Buddhistička filozofija; dhammâ; "krajnja stvarnost"; paradoks; nirvâna; diskurs
Hrčak ID:
4600
URI
Datum izdavanja:
3.4.2006.
Posjeta: 1.928 *