Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

KANCONA U PJESNIŠTVU SABA BOBALJEVIĆA GLUŠCA

Nada Radovčić


Puni tekst: hrvatski pdf 254 Kb

str. 309-338

preuzimanja: 1.689

citiraj


Sažetak

Dubrovački renesansni pjesnik Sabo Bobaljević Glušac (1529. ili početak 1530. - 1585.) u članku je predstavljen trima različitim oblicima talijanske kancone: Petrarkina kancona, kancona-oda, sestina (sestina lirica). Petrarkina je kancona prezentirana trima primjerima koji se razlikuju brojem stanca u kanconama (8, 5,
7), brojem stihova u stancama (20, 13, 6), brojem stihova u "kondžedu" (9, 3, 3) i drugim osobitostima. Kancona-oda je nazočna u dvama primjerima stihova koji su organizirani u katrene, od 4 i 3 četverostiha, dok se forma sestine nalazi samo u
jednoj pjesmi. Osobine starije talijanske kancone obilježavaju sve te forme: liričnost, strofičnost, silabički obrazac, a što se tiče stihova upotrijebljeni su jedanaesterac i sedmerac. Strofa kancone (provansalski cobla, pl. coblas), tzv. stanca, određena
je prema načelu jednakosti, osim "kondžeda" (oproštaja), koji je izboran s karakteristikom jezgrovitosti, a u talijanskoj se teoriji stiha još pojavljuju i termini invio, provansalski tornada. Petrarkina je kancona složena od "pjedi" i "sirme", piedi su djeljive jer je moguća podjela stihova na dva ili više dijelova koji imaju isti
silabički obrazac i istu shemu rima, dok je struktura "sirme" teoretski slobodna, upotrijebljena je različita mogućnost kombinacija stihova i rima. Kancona-oda i sestina lirica složene su od strofa koje su unutar sebe nedjeljive, ali su kitice između sebe sumjerljive prema broju stihova, istome tipu stiha, njihovu rasporedu te shemi
rima, međutim, na završetcima se stihova u sestini ne događa rima, nego se riječi iz prve kitice ponavljaju, koje kruže iz strofe u strofu, a tu formu karakterizira sastav od 6 kitica, po 6 stihova i jedan dodatak od 3 stiha. Te se pjesme sadržajima
i oblicima, topikom i duhom temelje na petrarkističkim elementima; osnovna ideja i glavna tema tih pjesama jest ljubav, koja je tu nazočna kroz petrarkističko poimanje ljubavi, dok se jedna kancona dotiče vremenitosti zemnih aspiracija, kojima suprotstavlja veličanje i trajnost stvaralaštva. Čuvstva se lirskoga subjekta u kontrastnim raspoloženjima izmjenjuju kroz nadahnuti lirski govor, a eksponira se
zaljubljenik patnik, koji je uništen pred idealom svoje gospoje prispodobive nimfi i božici. Plavokosi je petrarkistički ideal gospoje prezentiran konvencionalnom petrarkističkom frazeologijom (žena je oličenje duhovne i fizičke ljepote, i vrline je krase uz ljepotu) a uglavnom se manifestira kroz slikoviti poetski govor, najčešće
kroz figuru metafore, koju prate alegorija te simbolika, koje su karakteristične Bobaljevićevu izrazu, uz figuru antiteze. Motivi koji dominiraju u kanconama su: isticanje i hvaljenje ženske fizičke i duhovne ljepote, ljubavno jadanje, izrazito naglašavanje patnje, pomisao na smrt, opsjednutost ljubavlju, očaj i nada koji se
učestalo pojavljuju kao pratnja doživljaju ljubavi i dr.

Ključne riječi

pjesništvo; Sabo Bobaljević Glušac; kancona; renesansa

Hrčak ID:

49787

URI

https://hrcak.srce.hr/49787

Datum izdavanja:

5.3.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.693 *