Izlaganje sa skupa
Smislenost smrti (Egzistencijalističko, židovsko i kršćansko gledište)
Ante Vučković
orcid.org/0000-0002-5049-2934
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
Na početku rada autor pokazuje kako je u naše vrijeme odnos prema
smrti doživio nekoliko pomaka. Na toj pozadini, usporednom analizom
Heidegger ova i Levinasova mišljenja o smrti, autor donosi temeljne
postavke kršćanskog stava prema smrti. Heidegger Je smrt mislio kao način ljudskog postojanja i samorazumijevanja. Anticipaciju smrti herojskim preuzimanjem smrtnog života omogućuje autentičnost života, smrti daje obilježje najvlastitije mogućnosti. Stavljanje vlastite smrti u prvi plan, međutim, zatvara pogled
za smrt drugoga. Levinas smrt promatra unutar obzora prema posve Drugome. Fenomenološki gledano, smrt nije konac, nego nepoznanica. Smrt je patnja i pasivnost subjekta, najava granice moći subjekta i nepredvidivog, koji pojedincu ne ostavljaju prostor za inicijativu. Preko erosa Levinas otkriva odnos koji nije odnos moći, a koji ujedno u prvi plan stavlja smrt drugoga.
Tako ljubav pokazuje kako me smrt drugoga dira više od moje smrti. Lice drugoga zahtijeva da ga ne ostavim osamljenim pred smrću. Na mjesto autentičnosti o kojoj govori Heidegger, Levinas stavlja odgovornost za drugoga. Kod Heideggera govor o smrti uronjen je u tjeskobu, a kod Levinasa u odgovornost za drugoga. Kršćanstvo, koje živi iz događaja smrti i uskrsnuća Kristova, fenomen smrti doživljava putem uronjenosti u povjerenje unatoč nemoći kojom je
čovjek ograničen kako na početku, tako i na koncu svojeg a života.
Sama smrt je nijema. Misao o smrti ne prodire s druge strane.
Mišljenje, tražeći smisao smrti, zrcali traženje smisla života i pokazuje
kako se smisao smrti pronalazi u osmišljenom životu, a ne obratno.
Ključne riječi
smrt; smisao; tjeskoba; odgovornost; povjerenje
Hrčak ID:
50872
URI
Datum izdavanja:
20.3.1998.
Posjeta: 5.521 *