Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.2478/v10007-010-0022-y

Statistička analiza nanokapsuliranja niskomolekularnog heparina

VAISHNAVI GANTI ; Laboratory of Future Nanomedicines and Theoretical Chronopharmaceutics, University of Missouri-Kansas City, School of Pharmacy, Division of Pharmaceutical Sciences, Kansas City MO 64110
ABEBE ENDALE MENGESHA ; Laboratory of Future Nanomedicines and Theoretical Chronopharmaceutics, University of Missouri-Kansas City, School of Pharmacy, Division of Pharmaceutical Sciences, Kansas City MO 64110
JACOB MARSZALEK ; University of Missouri-Kansas City, School of Education, Division of Counseling & Education Psychology, Kansas City, MO 64110
BI-BOTTI C. YOUAN ; Laboratory of Future Nanomedicines and Theoretical Chronopharmaceutics, University of Missouri-Kansas City, School of Pharmacy, Division of Pharmaceutical Sciences, Kansas City MO 64110


Puni tekst: engleski pdf 194 Kb

str. 281-293

preuzimanja: 759

citiraj


Sažetak

Box-Behnkenovo dizajniranje (BBD) primijenjeno je za praćenje utjecaja formulacijskih varijabli na svojstva nanočestica (NP) s heparinom. Za izradu nanočestica korišten je kopolimer mliječne i glikolne kiseline (PLGA) i Eudragit-RLPO (E-RLPO). Nanočestice su pripravljene metodom dvostruke evaporacije otapala iz emulzije. Nezavisne varijable bile su: X1  omjer masa polimera (PLGA : E-RLPO) u uljnoj fazi, X2  koncentracija polivinil alkohola (PVA) kao stabilizatora emulzije i X3  volumen vanjske vodene faze (W2). Zavisne varijable bile su veličina čestica (analizirana pomoću dinamičkog rasapa svjetlosti) i učinkovitost inkapsuliranja (EE) (praćena spektrofotometrijski). Polinomska jednadžba dobivena regresijskom analizom reduciranog modela odlično je odgovarala (p = 0,0002, F = 25,7952 i R2 = 0,96). Optimalna veličina nanočestica bila je 134,2 ± 16,5 nm s formulacijskim varijablama 48,2:61,8, 0,321 (%, m/V) i 263 mL for X1, X2 odnosno X3. Vjerojatno je zbog elektrostatskih interakcija između negativno nabijene ljekovite tvari i pozitivno nabijenog E-RLPO učinkovitost inkapsuliranja heparina varirala od 74,4 ± 6,5 % (najniža vrijednost) do 92,1 ± 5,3 % (najviša vrijednost). Rezultati sugeriraju da je BBD vrlo korisno u racionalnom dizajniranju nanočestica s heparinom.

Ključne riječi

heparin; nanočestica, stupanj inkapsuliranja, Box-Behnkenovo dizajniranje

Hrčak ID:

53492

URI

https://hrcak.srce.hr/53492

Datum izdavanja:

1.9.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.616 *