Izlaganje sa skupa

Usporedba biodegradacije dietilenglikola i fenola različitim metodama testiranja

Andreja Žgajnar Gotvajn
Jana Zagorc-Končan

Sažetak

Biološka se razgradnja općenito prihvaća kao va.an mehanizam uklanjanja onečišćivača u prirodnim ekosistemima. Poznavanjem tipa i brzine takve razgradnje mo.e se prosuđivati i koncentracija nekih onečišćivača u prirodi. Prema zakonodavstvu Europske unije procjena testova za biološku razgradnju kemikalija sadr.ana je u trostupanjskom protokolu uključujući različite uvjete testiranja. U ovom su radu autori prikazali višestupanjski pristup utvrđivanju biološke razgradnje na primjeru dietilenglikola i fenola. Primijenili su respirometrijski test, test u zatvorenoj boci analizom biokemijske potrebe za kisikom, statički test mjerenjem kemijske potrebe za kisikom (Zahn-Wallensov test) i simulirani test metodom polutrajnog aktiviranog taloga proveden prema propisima Međunarodne organizacije za standardizaciju. Dietilenglikol se nije uopće razgradio u testu sa zatvorenom bocom, ali se potpuno razgradio u respirometrijskom testu, i to tek nakon 28 dana. Razgradio se brzo u simuliranom testu s aktiviranim talogom. Stoga se smatra da je dietilenglikol granična kemikalija što se tiče biološke razgradnje i da njegova razgradnja ovisi uvelike o eksperimentalnim uvjetima. Za fenol je, međutim, potvrđeno da je to lako biološki razgradljiva kemikalija i da se mo.e pretpostaviti da će se u prirodnom okolišu potpuno razgraditi, bez štetnih učinaka. Posebno je istaknuta važnost kombiniranja različitih test-metoda da bi se utvrdili stupanj i mogućnost biološke razgradljivosti testiranih onečišćivača.

Ključne riječi

aerobna biološka razgradnja; mjerenje stupnja razgradnje; testiranje biološke razgradnje; višestupanjski protokol; vodeni okoliš

Hrčak ID:

348

URI

https://hrcak.srce.hr/348

Datum izdavanja:

25.11.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.725 *