Izvorni znanstveni članak

Glotalizacija i geneza tona u athabaskanskom, baltoslavenskom i germanskom

Frederik Kortlandt ; Leiden

Sažetak

Prema mojoj teoriji o slavenskoj akcentuaciji, baltoslavenski akut bio je grkljanski zatvorni
suglasnik koji se razvio iz protoindoeuropskih laringala i grkljanskih konsonanata te je proizveo
kratki uzlazni ton u kasnom protoslavenskom. Glotalizacija je postupno nestajala. Čini se da
velik broj navedenih pojava ima vrlo izraženih sličnosti s athabaskanskim.
Nastanak distinktivnog tona u baltičkome podosta se razlikuje od onoga u slavenskome.
U zapadnobaltičkome (pruskome) glotalizacija je proizvela uzlazni ton u dugim vokalima i
diftonzima, a nepostojanje glotalizacije odražava se u silaznom tonu. U istočnobaltičkim jezicima
(litavski i latvijski) distinktivni je ton nastao retrakcijom naglaska, što se može usporediti s
nastankom samostalne svarite u vedskom sanskrtu.
Već sam pisao o nizu predgrkljanskih zatvornih suglasnika u protogermanskome te da su
svi opstruenti ovdje bili bezvučni u nedavnim pretpovijesnim vremenima. Predglotalizacija je
sačuvana u britanskome engleskome i u zapadnim dijalektima danskoga te se odražava kao
predaspiracija u islandskome i farskome, a pod određenim uvjetima i kao geminacija u svim
sjevernogermanskim i zapadnogermanskim jezicima.
U središnjem frankonskom postoji distinktivna opozicija između silaznog tona 1 i složenog
tona 2, u kojoj je došlo do zamjene tonova u dijelu zemlje uz jugoistočnu granicu. Fonetski
gledano, frankonski tonovi jako sliče na latvijske silazne i složene tonove te na litavske silazne
i uzlazne tonove. Poželjno je više podataka s područja središnjega frankonskoga.

Ključne riječi

glotalni zatvor; glotalizacija; geneza tona; athabaskanski jezici; baltoslavenski jezici; germanski jezici

Hrčak ID:

55665

URI

https://hrcak.srce.hr/55665

Datum izdavanja:

13.7.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.942 *