Izvorni znanstveni članak
Drugi dolazak isusovaca u južnu Hrvatsku (III. dio)
Valentin Miklobušec
orcid.org/0000-0003-2394-8083
Sažetak
Cijelo jedno stoljeće nakon ponovne uspostave Družbe Isusove (1814) taj je red bio teško progonjen, sad u jednoj, sad u drugoj državi, a baš je to bilo stoljeće njegova procvata. Iako je uzmorski pojas hrvatskoga etničkog prostora bio tada djelomično izravno pod Bečkom vladom (Austrijska Dalmacija), a djelomično neizravno preko Hrvatske, cijeli je taj prostor, pa čak i nekadašnja Dubrovačka Republika, pripadao Venetskoj provinciji Družbe Isusove kao Ilirsko-dalmatinska misija, ustanovljena (oživljena) radi rada u hrvatskome puku koji je bio svakako većinski svuda na selu, a nerijetko i po gradovima, ali bez političkog utjecaja. Središte Misije bilo je najprije u Dubrovniku, a od 1. siječnja 1879. u Splitu. Isusovci Venetske provincije koji su na našoj strani Jadrana djelovali kao pučki misionari odlično su naučili hrvatski i zavoljeli naš narod. Uskoro su u Družbu ulazili i hrvatski mladići, odnosno svećenici s tog prostora, pa se njihovo misionarsko djelovanje pojačavalo i širilo diljem cijeloga hrvatskog etničkog prostora.
Neke je isusovce na hrvatsku stranu Jadrana doveo i progon (1866) u Venetu i Lombardiji. Biskupi su ih primili i povjerili im razne službe. Na Stravči i u Opuzenu bili su župnici, a u Velom Lošinju su dobili jedan mali prazni samostan s crkvicom i pastoralno djelovali kao župnikovi pomoćnici.
Sasvim drugačije bilo je s Kraljevicom. U taj primorski gradić talijanski su isusovci došli 1893. i ostali do 1910. Tu su imali kolegij ili kuću formacije mladih redovnika (novaka, retoričara i filozofa) koji su, zbog nesigurnih prilika u domovini, morali studirati izvan nje. Najprije u Tirolu, potom u Francuskoj, Španjolskoj i konačno u Kraljevici. Gostoprimstvo su uzvratili lijepim odnosom prema domaćim ljudima, te su jedni drugima ostali u dragoj uspomeni.
Ključne riječi
Hrčak ID:
5818
URI
Datum izdavanja:
15.12.2006.
Posjeta: 1.716 *