Acta turistica nova, Vol. 3 No. 2, 2009.
Izvorni znanstveni članak
Zauvijek nas je napustio dr Srđan Marković
Boris Vukonić
Sažetak
ZAUVIJEK NAS JE NAPUSTIO DR. SRĐAN MARKOVIĆ
Nestvarno je odjeknula nadasve žalosna vijest da nas je zauvijek napustio prof. dr. Srđan Marković, doajen turističke misli u nas. To tužnija je to bila vijest jer je došla sasvim iznenadno. Za mene i vjerojatno za sve koji su poznavali dr. Markovića bila je to gotovo nevjerojatna vijest, koja nas je zatekla posve nespremnim. Dr. Marković, iako povremeno bolestan, što je uostalom bilo primjereno njegovoj dobi, uvijek je bio tu, pored nas i s nama, pa i onda kada je prestao njegov aktivni angažman u turizmu. O njegovoj neizbrisivoj prisutnosti svjedočili su njegovi brojni radovi. A posebice knjige/udžbenici Osnove turizma i Ekonomika turizma koje je obje napisao i objavio u suradnji s koautorom, svojom suprugom Zorom. Radovima dr Markovića vračali su se svi iz akademskih krugova koji su se bavili izučavanjem turizma, a posebice brojni studenti turizma u srednjim i visokoškolskim institucijama Hrvatske, ali još uvijek i u državama nastalim iz bivše Jugoslavije.
Dr Srđan Markoviće rođen je u Zagrebu 1920. godine. Nakon mature u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji upisuje i diplomira na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dr Marković je svojim vlastitim životom svjedočio svu tragediju i simboliku hrvatskog političkog života dvadesetog stoljeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju političke pripadnosti HSS-a, dr Marković je i sam postao njezin aktivni član. Početak drugog svjetskog rata dočekao je u funkciji predsjednika omladine HSS Zagrebačkog sveučilišta. Kao takav, stvaranjem NDH nije bio poželjan novoj vlasti pa je odmah aretiran. No, završetkom rata i dolaskom komunističke vlasti opet se našao u zatvoru kao bivši aktivist HSS-a. Nakon puštanja na slobodu, poslan je kao rukovoditelj restorana na Učki, daleko od aktivnih zbivanja u novoj državi. Ipak, njegov interes i znanje o turizmu pomoglo mu je da nastavi rad u Opatiji u turističkom društvu, u kojem su mu se kasnije pridružili Dragutin Alfier i Vojko Pekić, svi redom kasniji istaknuti hrvatski turistički eksperti.
Godine 1959. Komora za hotelijerstvo i ugostiteljstvo Hrvatske, uočivši postepeni rast turizma i nesumnjive resursne prednosti koje Hrvatska ima za takav rast, odlučila je osnovati Biro za investicije u turizmu, kojem je na čelo postavila dr Srđana Markovića. Bio je to početak nadasve uspješnog i djelima bogatog životnog puta dr Markovića, životnog puta povezanog s turizmom, ali i s institucijom kojoj je bio na čelu. Dr Marković je nastojao iskoristiti svaku priliku za usavršavanje i proširenje svojih znanja o turizmu, u čemu su mu pomogla putovanja i kraći boravci u turističkim institucijama u Švicarskoj, Francuskoj, Engleskoj i Austriji. Biro je ubrzo prerastao svoju prvotnu zadaću – izradu investicijskih studija i analiza za potrebe turizma – pa je 1964. promijenio svoj naziv u Zavod za ekonomiku turizma. No, dr Marković sa suradnicima ubrzo dolazi do spoznaje da se istraživanja u turizmu ne iscrpljuju samo na području ekonomije, pa proširuje djelovanje i na ostala područja koja su u izravnoj ili neizravnoj vezi s turizmom kao što su ekologija, prostorno planiranje, sociologija. To je pak dovelo do slijedeće promjene naziva Zavoda 1980. godine u Zavod za istraživanje turizma. Dr Marković je ostaje duša ove institucije, alfa i omega svih zbivanja u i oko Zavoda, ali i širenja znanja o turizmu odnosno ekonomici turizma prije svega, na teritoriju bivše države, a Hrvatske napose.
Inicijativom dr Mije Mirkovića 1962 godine osniva se prvi poslijediplomski studij turizma uopće u bivšoj državi, a dr Srđan Marković poziva se da osmisli kolegije i režim studija. Nakon rasprava koje je inicirao prijedlog dr Markovića o sadržaju studija i nekih drugačijih viđenja ovog studija koji su dolazili od pojedinaca, prijedlog dr Markovića dobiva najviše poklonika i po ovom prijedlogu poslijediplomski studij Ekonomike turizma započinje na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iste godine. Naravno, dr Marković preuzima na sebe predavanja iz temeljne discipline, Ekonomike turizma.
Ekonomici turizma dr Marković ostaje vjeran gotovo do kraja svog života. Godine 1972. u koautorstvu sa svojom suprugom Zorom objavljuje dvije knjige o turizmu Osnove turizma i Ekonomika turizma. Druga od ovih knjiga ostaje sve do danas vjerojatno najbolji rad pisan u nas o ovoj temi i udžbenik na kojem su odrastale generacije kasnijih turističkih djelatnika i stručnjaka. Tadašnja Jugoslavija otvara se zapadnom svijetu što omogućava njezinim državljanima posjetu drugim državama i dijelovima svijeta, ali i dolazak stranih turista i turističkih eksperata u zemlju. Takav razvoj događaja omogućuje prof. Markoviću i suradnicima povezivanje sa inozemnim turističkim institucija, a njemu osobno otvara mogućnost prisustvovanja brojni međunarodnim stručnim skupovima. Njegovo aktivno sudjelovanje u tim događanjima bilo je presudno da i svijet upozna dr Markovića kao vrsnog poznavatelja turizma, što je usmjerilo njegov cijeli kasniji znanstveni angažman u svijetu.
Vrlo je aktivan i kao predavač. Predaje na studijima turizma, na ekonomskim fakultetima u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu, a povremeno kao gostujući predavač i na drugim visokoškolskim institucijama tadašnje države ali i u inozemstvu. Postaje članom AIEST, međunarodne asocijacije turističkih eksperata u kojoj ubrzo počinje obnašati dužnost jednog od potpredsjednika, uz bok svjetski poznatih turističkih stručnjaka Waltera Hunzikera, Kurta Krapfa, Pierre Deferta, Alberta Kocha, Claude Kaspara, A. Haulota, S. Medlika i mnogih drugih. Povremeno je angažiran i od Svjetske turističke organizacije (tada još kao UIOT) kao turistički ekspert i u tom svojstvu boravi u više zemalja na drugim kontinentima.
Dr Marković nastavlja sa svojim predavačkim radom, ali i s reorganizacijom djelatnosti u Zavodu kojem je i nadalje na čelu. Rastući interes za turizam i njegovim posljedicama u svijetu i kod nas, sve više dolazi do izražaja nužnost i značenje Biroa, a 1986. a u skladu s time i do potrebe za promjenom njegova naziva. Biro postaje Institut za turizam, dodatno se proširuje ne samo s vrstama djelatnosti nego i s kadrovima. Institut zapošljava više mladih turističkih stručnjaka koji kasnije izrastaju u vodeće turističke znanstvenike Hrvatske.
Godine 1990. dr Srđan Marković prestaje s aktivnim radom u turizmu, odlazi u mirovinu, ali i dalje ostaje aktivan na drugom svom omiljenom području, u djelatnosti Hrvatske seljačke stranke. Iako u godinama i već po malo nagrizan bolešću, dr Marković ne sustaje. Vrlo je aktivan u stvaranju novog HSS-a, uređuje glasilo stranke, ali inače djeluje „iz sjene“.
Posljednje godine svog života ostaje daleko od turizma, barem kao njegov aktivni sudionik. Ipak dr Marković i dalje prati zbivanja u turizmu pa čak postaje jedan od mogućih pretendenata na mjesto ministra turizma u novoj hrvatskoj državi. Na žalost njegovo opće fizičko stanje ne dozvoljava mu da se prihvati tog zadatka, a iz sadašnjeg iskustva sa sigurnošću možemo reći na istinsku žalost hrvatskog turizma i njegovog razvoja.
Dr Srđan Marković umire u svom domu lipnja 2009. godine, ostavljajući prazninu i tugu u srcima svih koji su ga poznavali ili s njime surađivali, ali ostavljajući iza sebe bogat i uspješan opus i, što je možda čak i važnije, velik broj svojih bivših studenata i suradnika u koje je ugradio mnoga znanja o turizmu, ali i ljubav za turizam i za svoju i našu domovinu Hrvatsku.
Prof.dr.sc. Boris Vukonić
Ključne riječi
Hrčak ID:
61221
URI
Datum izdavanja:
25.11.2009.
Posjeta: 2.375 *