Izvorni znanstveni članak
Uspostava granica Pečuške biskupije u Slavoniji tijekom prve polovice 18. stoljeća
Robert Skenderović
Sažetak
Oslobođenje Slavonije od osmanlijske vlasti otvorilo je veliko pitanje razgraničenja biskupija na tome području. Zagrebački, bosansko-đakovački, pečuški, srijemski i beogradski biskup polagali su svoje pravo na područje koje se u mnogim dokumentima nejasno označavalo kao prostor između Save i Drave. Zagrebački biskup bio je u najpovoljnijem položaju jer je već polovicom 17. stoljeća uspostavio čvrstu suradnju sa slavonskim franjevcima, a u svojim je nastojanjima imao podršku bečkog Dvora i ugarskog episkopata. Zato je 1699. godine u sudskom sporu pred Metropolitanskim sudom Zagrebačkoj biskupiji potvrđena jurisdikcija sve do rijeke Vuke. Time je Zagrebačkoj biskupiji priključen prostor Požeškog i Osuvičkog arhiđakonata koji je prije osmanlijskih osvajanja pripadao Pečuškoj biskupiji. Pečuški biskupi se u to vrijeme nisu uopće uključivali u spor oko biskupijskih granica zbog unutrašnjih problema i ratnih prilika koje su trajale sve do kraja Rákoczyjevog ustanka 1711. godine. Nakon smirivanja političkih prilika pečuški je biskup Nesselrode uspio snažnije krenuti u borbu za obranu biskupijskih granica u Slavoniji. Suradnjom s franjevcima i beogradskim biskupom Lukom Natalijem dobio je podršku lokalnog svećenstva, pa je već krajem 1720-ih godina uspio izboriti priznanje njegove crkvene vlasti na području koje se protezalo od Vukovara sve do rijeke Save. Kanonska vizitacija iz 1729. godine dokaz je da je Nesselrode doista uspio učvrstiti svoju vlast u navedenom području istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Time su biskupijske granice u Slavoniji uglavnom bile oblikovane. Nesselrodeov nasljednik Antun Kazimir de Thurn uspio je samo još proširiti svoju biskupiju na valpovački i miholjački kraj i na župe Kukujevce i Nijemce. Tako utvrđene biskupijske granice ostale su sve do sjedinjenja Bosanske i Srijemske biskupije 1773. godine i ustupanja slavonskog dekanata Pečuške biskupije novoj bosansko-srijemskoj biskupiji 1780. godine. Sukobi oko biskupijskih granica pokazuju koji su sve čimbenici utjecali na njihovo formiranje i objašnjavaju složene odnose između Crkve i političkih vlasti u to vrijeme. Širenje Zagrebačke biskupije na istok i povlačenje Pečuške biskupije iz slavonskog prostora imalo je snažan utjecaj i na kasnije političke prilike, prije svega na problem pripadnosti Slavonije Trojednom Kraljevstvu.
Ključne riječi
Pečuška biskupija; Kongregacija za propagandu vjere; biskupijske granice; Slavonija; 18. stoljeće
Hrčak ID:
62130
URI
Datum izdavanja:
1.10.2009.
Posjeta: 1.825 *