hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora

Danijel Crnić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (235 KB) str. 617-642 preuzimanja: 470* citiraj
APA 6th Edition
Crnić, D. (2010). Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora. Diacovensia, 18 (3), 617-642. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/62345
MLA 8th Edition
Crnić, Danijel. "Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora." Diacovensia, vol. 18, br. 3, 2010, str. 617-642. https://hrcak.srce.hr/62345. Citirano 18.10.2021.
Chicago 17th Edition
Crnić, Danijel. "Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora." Diacovensia 18, br. 3 (2010): 617-642. https://hrcak.srce.hr/62345
Harvard
Crnić, D. (2010). 'Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora', Diacovensia, 18(3), str. 617-642. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/62345 (Datum pristupa: 18.10.2021.)
Vancouver
Crnić D. Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora. Diacovensia [Internet]. 2010 [pristupljeno 18.10.2021.];18(3):617-642. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62345
IEEE
D. Crnić, "Katehetsko djelovanje svećenika u Hrvatskoj na temelju udžbenika pastoralne teologije od polovice 19. stoljeća do Drugog vatikanskog sabora", Diacovensia, vol.18, br. 3, str. 617-642, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62345. [Citirano: 18.10.2021.]

Sažetak
Za pretkoncilskoga hrvatskog katoličkog svećenika, promatranoga na temelju pastoralnih udžbenika kojima se služio, nesumnjivo se može ustvrditi da visoko vrjednuje katehetsko poučavanje u opsegu svojega pastoralnog djelovanja. U skladu s pretkoncilskim teološkim individualizmom spasenja, on katehetsko poučavanje definira kao vješto pružanje prilike učenicima da preko nastojanja katehete usvoje sve što je potrebno za spasenje. Poučavanje u vjeri urezano je u habitus pretkoncilskoga svećenika kao njegova poglavita zadaća koju on shvaća kao trajno nastavljanje Isusove učiteljske službe u Crkvi u vidu svoje posredničke uloge 'alter Christusa'. Prvotni je predmet katehetske pouke za djecu i odrasle Isus Krist, cijeli sadržaj Objave kako je objavljena u Svetomu pismu i predaji, te kako je Crkva predlaže vjerovati. Pravovjernost se pritom želi pod svaku cijenu sačuvati. Svećenik-kateheta bio je svjestan da o kvalitetnoj sustavnoj i metodičkoj katehizaciji ovisi buduća generacija vjernika i plodonosno primanje sakramenata. Svrha katehetskoga poučavanja ne nalazi se samo u obrazovanju, nego i u disponiranju volje katehizanata da čine dobro. Upravo stoga svećenik se smatrao ne samo katehetom, nego i odgojiteljem u vjeri. Da bi to mogao biti, nastojao je osposobljavati se u pedagogiji, didaktici te metodici, obazirući se prilikom katehiziranja na konkretno iskustvo svojih naslovnika. Morao je dobro poznavati i specifičnosti dječjega te zavičajnoga govora, uvodeći ih postupno u razumijevanje religijskoga govora. S obzirom na metodologiju, služio se akromatičkom te heurističkom metodom, a često i njihovom kombinacijom kako bi istine vjere tumačio u pripovijedanju s biblijskom potkom, formulirajući sadržaj u nastavne jedinice, te provjeravajući na kraju sata usvojeno znanje. U svemu tomu kateheta se pokazao kao nezamjenjiv u katehetskomu nastavnom procesu, jer je kušao oživljavati nerijetko suhe i beživotne nastavne cjeline neoskolastičkih vjeronaučnih katekizama. U izboru gradiva slijedio je propisane neoskolastičke katekizme, a kasnije i deharbovske katekizme u kojima se gradivo vezivalo uz biblijske pripovijetke, kako bi katehetska poruka djeci bila zanimljiva, jer su pripovijetke ipak davale konkretni oblik apstraktnim dogmatsko-moralnim katekizamskim formulacijama. Školski je vjeronauk bio u svojemu planu i programu komplementaran sa župnom katehezom, jer su se obje komponente vjerske pouke služile istim pomagalom – katekizmom. Svećenik-kateheta djecu je i odrasle na župnoj katehezi poučavao i obredoslovnici (liturgici), tumačeći im crkvenu godinu te obrede, a snažan naglasak stavljao je i na sakramentalnu katehezu koja je u svojoj operacionalizaciji bila i dalje pod snažnim utjecajem neoskolastičkoga intelektualizma. Pretkoncilski je svećenik razvijao i euharistijsku katehezu, te priježenidbenu katehezu za zaručnike, a i sam sakrament pomirenja bio je katehetski intoniran u opsegu ispovjednikovih savjeta pokornicima. Individualno dušobrižničko vodstvo također je imalo svoje veoma snažne katehetske naglaske u sklopu individualnoga vodstva obitelji, djece i mladeži, te raznih staleža. Katehizaciju je nastojao dovesti u pastoralni međuodnos s propovijedanjem, odnosno s nedjeljnim i blagdanskim evanđeoskim perikopama. Takvim, za onodobne prilike, komplementarnim katehiziranjem nastojao ih je integrirati u župnu zajednicu.

Ključne riječi
hrvatski pastoralni udžbenici; pretkoncilski svećenik-kateheta; deharbovski neoskolastički katekizmi; pastirsko bogoslovlje

Hrčak ID: 62345

URI
https://hrcak.srce.hr/62345

[engleski]

Posjeta: 808 *