hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse

Damir Grubiša ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (171 KB) str. 7-36 preuzimanja: 714* citiraj
APA 6th Edition
Grubiša, D. (2010). Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse. Politička misao, 47 (2), 7-36. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/62934
MLA 8th Edition
Grubiša, Damir. "Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse." Politička misao, vol. 47, br. 2, 2010, str. 7-36. https://hrcak.srce.hr/62934. Citirano 05.12.2019.
Chicago 17th Edition
Grubiša, Damir. "Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse." Politička misao 47, br. 2 (2010): 7-36. https://hrcak.srce.hr/62934
Harvard
Grubiša, D. (2010). 'Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse', Politička misao, 47(2), str. 7-36. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/62934 (Datum pristupa: 05.12.2019.)
Vancouver
Grubiša D. Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse. Politička misao [Internet]. 2010 [pristupljeno 05.12.2019.];47(2):7-36. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62934
IEEE
D. Grubiša, "Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse", Politička misao, vol.47, br. 2, str. 7-36, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62934. [Citirano: 05.12.2019.]

Sažetak
U ovome radu autor pokušava na temelju pregleda glavnih djela političke misli
renesanse utvrditi postojanje četiriju orijentacija, odnosno distinktnih škola
unutar korpusa političkih teorija renesanse. Prva škola je škola tzv. građanskog
humanizma, druga je škola građanskog republikanizma, treća je škola
političkog utopizma, a četvrta je škola kršćanskog humanizma. U ovom tekstu
iznesen je sumarni pregled tih glavnih pravaca i njihovih protagonista te glavne
značajke svake od tih škola. Na temelju izučavanja glavnih djela političke
misli u renesansi autor nudi svoju periodizaciju i kategorizaciju koja utemeljenje
ima u istraživanjima Hansa Barona, Quentina Skinnera, Pierrea Mesnarda,
Luigia Firpoa, Paula Oskara Kristellera i drugih, nasuprot klasičnim
povjesničarima političke misli kao što su Pierre Touchard, George Sabine,
Gaetano Mosca i dr. koji nisu razlikovali posebne orijentacije i svodili su političku
misao renesanse na opreku političkog realizma (Machiavelli) i političkog
utopizma (More), zapostavljajući druge orijentacije i škole. No za razliku
od Barona i Skinnera koji iz građanskog humanizma izvode glavni tok renesansne
političke misli, ovdje se tvrdi da iz srednjeg vijeka izranjaju dvije humanističke
škole: jedna je već spomenuta škola građanskog humanizma, dok
je druga škola kršćanskog humanizma, koja također ima uporište u humanizmu
i humanističkoj revalorizaciji religije. S druge strane, iz škole građanskog
humanizma rađa se i republikanska orijentacija, koja međutim s Machiavellijem,
najvećim baštinikom građanskog humanizma, doživljava metamorfozu i
razvoj u novom obliku političko-teorijskog diskursa. S Machiavellijem završava
epoha građanskog humanizma i započinje razdoblje artikuliranja i afirmacije
građanskog republikanizma, koji će doživjeti nekoliko metamorfoza,
između ostaloga i u liku Pocockova “atlantskog republikanizma”. Kršćanski
će humanizam pak dovesti do razvoja utopijske političke misli, ali i do ideje
prosvijećenog, humanističkim idejama odgoja i morala prožetog monarhijskog
oblika vlasti.

Ključne riječi
građanski humanizam; građanski republikanizam; politički utopizam; kršćanski humanizam; Niccolò Machiavelli; Francesco Guicciardini; Thomas More; Erazmo Rotterdamski

Hrčak ID: 62934

URI
https://hrcak.srce.hr/62934

[engleski]

Posjeta: 1.259 *