Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Četiri orijentacije u političkoj misli europske renesanse

Damir Grubiša ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 171 Kb

str. 7-36

preuzimanja: 1.202

citiraj


Sažetak

U ovome radu autor pokušava na temelju pregleda glavnih djela političke misli
renesanse utvrditi postojanje četiriju orijentacija, odnosno distinktnih škola
unutar korpusa političkih teorija renesanse. Prva škola je škola tzv. građanskog
humanizma, druga je škola građanskog republikanizma, treća je škola
političkog utopizma, a četvrta je škola kršćanskog humanizma. U ovom tekstu
iznesen je sumarni pregled tih glavnih pravaca i njihovih protagonista te glavne
značajke svake od tih škola. Na temelju izučavanja glavnih djela političke
misli u renesansi autor nudi svoju periodizaciju i kategorizaciju koja utemeljenje
ima u istraživanjima Hansa Barona, Quentina Skinnera, Pierrea Mesnarda,
Luigia Firpoa, Paula Oskara Kristellera i drugih, nasuprot klasičnim
povjesničarima političke misli kao što su Pierre Touchard, George Sabine,
Gaetano Mosca i dr. koji nisu razlikovali posebne orijentacije i svodili su političku
misao renesanse na opreku političkog realizma (Machiavelli) i političkog
utopizma (More), zapostavljajući druge orijentacije i škole. No za razliku
od Barona i Skinnera koji iz građanskog humanizma izvode glavni tok renesansne
političke misli, ovdje se tvrdi da iz srednjeg vijeka izranjaju dvije humanističke
škole: jedna je već spomenuta škola građanskog humanizma, dok
je druga škola kršćanskog humanizma, koja također ima uporište u humanizmu
i humanističkoj revalorizaciji religije. S druge strane, iz škole građanskog
humanizma rađa se i republikanska orijentacija, koja međutim s Machiavellijem,
najvećim baštinikom građanskog humanizma, doživljava metamorfozu i
razvoj u novom obliku političko-teorijskog diskursa. S Machiavellijem završava
epoha građanskog humanizma i započinje razdoblje artikuliranja i afirmacije
građanskog republikanizma, koji će doživjeti nekoliko metamorfoza,
između ostaloga i u liku Pocockova “atlantskog republikanizma”. Kršćanski
će humanizam pak dovesti do razvoja utopijske političke misli, ali i do ideje
prosvijećenog, humanističkim idejama odgoja i morala prožetog monarhijskog
oblika vlasti.

Ključne riječi

građanski humanizam; građanski republikanizam; politički utopizam; kršćanski humanizam; Niccolò Machiavelli; Francesco Guicciardini; Thomas More; Erazmo Rotterdamski

Hrčak ID:

62934

URI

https://hrcak.srce.hr/62934

Datum izdavanja:

1.12.2010.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.479 *