hrcak mascot   Srce   HID

Esej

John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije

Matthias Wunsch ; Bergische Universität Gesamthochschule Wuppertal, Wuppertal, Njemačka

Puni tekst: hrvatski, pdf (99 KB) str. 55-66 preuzimanja: 240* citiraj
APA 6th Edition
Wunsch, M. (2010). John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije. Politička misao, 47 (2), 55-66. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/62961
MLA 8th Edition
Wunsch, Matthias. "John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije." Politička misao, vol. 47, br. 2, 2010, str. 55-66. https://hrcak.srce.hr/62961. Citirano 09.12.2019.
Chicago 17th Edition
Wunsch, Matthias. "John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije." Politička misao 47, br. 2 (2010): 55-66. https://hrcak.srce.hr/62961
Harvard
Wunsch, M. (2010). 'John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije', Politička misao, 47(2), str. 55-66. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/62961 (Datum pristupa: 09.12.2019.)
Vancouver
Wunsch M. John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije. Politička misao [Internet]. 2010 [pristupljeno 09.12.2019.];47(2):55-66. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62961
IEEE
M. Wunsch, "John McDowell – između platonističke i scijentističke antropologije", Politička misao, vol.47, br. 2, str. 55-66, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62961. [Citirano: 09.12.2019.]

Sažetak
Autor kritički vrednuje filozofsku antropologiju američkog filozofa Johna
McDowella, izloženu u knjizi Mind and World (1994). Polazište je McDowellove
antropologije klasično određenje da su ljudi racionalne životinje, odnosno
životinje čija su priroda i animalnost “prožete” racionalnošću, odnosno
spontanošću. Ljudi su sastavljeni od dvije komponente. Prva komponenta
obuhvaća najveći dio one raznolikosti koja je zajednička ljudima i životinjama;
druga komponenta, racionalnost, odnosno, spontanost, kod ljudi je od
određene dobi povezana s prvom, ali ostaje izvanjska. McDowell pokušava
racionalnost i spontanost pojmiti kao nešto prirodno, i to na način da predlaže
proširenje prirodoznanstvenog pojma prirode posežući za pojmom takozvane
“druge prirode”. Dok prvoj prirodi pripadaju naši biološki temelji, druga priroda
ljudi sastoji se, prema McDowellu, od onih sposobnosti i svojstava koja
se mogu povezati s racionalnošću i spontanošću: radi se o sposobnostima pojmovnog
ili apstraktnog predočivanja, o sposobnosti hotimičnog postupanja, a
osobito o sposobnosti razumijevanja razloga. Svoju drugu prirodu ljudi stječu
“odgojem” i “obrazovanjem”. Tijekom tih procesa našem se ustrojstvu ne
dodaje ništa izvananimalno, ništa što bi nadilazilo našu prirodu. McDowell
vjeruje da racionalnost može (čime proširuje drugu prirodu) smjestiti unutar
prirode ne poričući njezin sui generis karakter, te da ne mora ustvrditi kako
je njezino djelovanje kao takvo objašnjivo sredstvima prirodnih znanosti.
McDowellovo je razmišljanje teorijski izazovan pokušaj da se mimoiđu granice
i izbjegnu prepreke platonističke i scijentističke antropologije. Autor pokazuje
da u tome ipak nije uspio jer nije uspio uspostaviti uravnotežen odnos
između prve i druge prirode, te zaključuje kako je pomoću McDowellove
koncepcije nemoguće osloboditi ikakav prostor s onu stranu platonističke, odnosno
scijentističke antropologije.

Ključne riječi
antropologija; platonistička i scijentistička antropologija; prva i druga čovjekova priroda; priroda i natprirodno

Hrčak ID: 62961

URI
https://hrcak.srce.hr/62961

[engleski]

Posjeta: 511 *