APA 6th Edition Mujkić, A. i Hulsey, J. (2010). Explaining the Success of Nationalist Parties in Bosnia and Herzegovina. Politička misao, 47 (2), 143-158. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/62970
MLA 8th Edition Mujkić, Asim i John Hulsey. "Explaining the Success of Nationalist Parties in Bosnia and Herzegovina." Politička misao, vol. 47, br. 2, 2010, str. 143-158. https://hrcak.srce.hr/62970. Citirano 28.01.2021.
Chicago 17th Edition Mujkić, Asim i John Hulsey. "Explaining the Success of Nationalist Parties in Bosnia and Herzegovina." Politička misao 47, br. 2 (2010): 143-158. https://hrcak.srce.hr/62970
Harvard Mujkić, A., i Hulsey, J. (2010). 'Explaining the Success of Nationalist Parties in Bosnia and Herzegovina', Politička misao, 47(2), str. 143-158. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/62970 (Datum pristupa: 28.01.2021.)
Vancouver Mujkić A, Hulsey J. Explaining the Success of Nationalist Parties in Bosnia and Herzegovina. Politička misao [Internet]. 2010 [pristupljeno 28.01.2021.];47(2):143-158. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62970
IEEE A. Mujkić i J. Hulsey, "Explaining the Success of Nationalist Parties in Bosnia and Herzegovina", Politička misao, vol.47, br. 2, str. 143-158, 2010. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/62970. [Citirano: 28.01.2021.]
Sažetak Jedno od ključnih pitanja u pogledu bosanskohercegovačke političke zajednice
koje se postavlja nakon svakih višestranačkih izbora od 1990. moglo bi
se ovako formulirati: “Kako to da većina izbornog tijela uvijek glasa za političke
stranke koje se služe izrazito nacionalističkom retorikom?” Oboružani
dvadesetogodišnjim iskustvom s “nacionalnim” strankama ili, točnije, etnopolitičkim
iskustvom koje se, u svome najradikalnijem obliku, pokazalo vrlo
destruktivnim za političku zajednicu Bosne i Hercegovine – bilo ratnim strahotama
i pustošenjem bilo više ili manje suptilnim oblicima diskriminacije –
možemo ga i preformulirati: “Kako to da većina izbornog tijela uvijek izabire
najgoru političku opciju?” Činjenica je da građani Bosne i Hercegovine od
1990. do 2006, čim se na dan izbora nađu na glasačkome mjestu, unatoč otvorenu
i često jasno izraženu preziru prema etnopolitičkim elitama (osobito je
zanimljivo da u to uključuju i “vlastite”) ipak predano stavljaju križić uz ime
“svojih” nacionalnih lidera. Koji je razlog tome? Usudit ćemo se ustvrditi da
u ovoj zemlji, ako uopće i o čemu postoji konsenzus, ponajprije postoji konsenzus
o tome da svi znamo kako se baš ništa neće promijeniti. A ipak, već na
idućim izborima isti ti glasači požurit će da daju glas “svome” narodu. Autori
istražuju moguće odgovore na to pitanje prema modelu Zarobljenikove dileme
ili Dileme etnopolitičkoga zarobljenika.