Pregledni rad

Svjetlost i sljepoća u drevnom Egiptu

Ana Maria Rosso ; University of Buenos Aires, Buenos Aires, Argentina.

Sažetak

U drevnome su Egiptu svjetlost i vatra - usko povezani s bogom Sunca Ra - bili izvori života i blagostanja, dok je tama predstavljala opasnost i smrt. Baš kao i smrt, tama se u ljude uvlači u dubokome snu i vodi ih u prostor u kojem obitavaju sjene. Za snove se vjerovalo da otkrivaju nepoznate svjetove, da spavaču pružaju nagovještaj budućnosti. S druge pak strane, svjetlost može ozlijediti oči baš kao i plamen. Egipćani su oči smatrali najvažnijim organom jer su omogućavale opažanje stvarnoga svijeta. O tome govori i vječni mit o Horusovim očima, koji objašnjava ulogu svakog oka. Jedno predstavlja mjesečinu koja raspršuje noćnu tamu, a drugo predstavlja sunčevu svjetlost koja stvara život i predstavlja čovjekov um. Sljepoća pak, urođena ili uzrokovana bolesti, smatrala se božjom kaznom. Slijepac bi se izgubio u nesigurnosti i tami. Da zaštite oči od sljepoće, ljudi su rabili kapi i masti za mazanje za koje se vjerovalo da tjeraju sve vrste kukaca i demona koji prijete infekcijom. Egipatski su očni liječnici sa sobom nosili poseban pribor koji je obuhvaćao zelenu krizokolu i crnu šminku od kohla, a koji su se izrazito cijenili kao profilaksa jer su odražavali Ozirisova raspoloženja. Ovi su se proizvodi nudili bogovima, e da bi povratili božanski pogled i potakli sunce i mjesec da šire svoju blagotvornu svjetlost.

Ključne riječi

povijest oftalmologije; svjetlost; sljepoća; drevni Egipat

Hrčak ID:

63533

URI

https://hrcak.srce.hr/63533

Datum izdavanja:

15.12.2010.

Podaci na drugim jezicima: francuski engleski

Posjeta: 4.292 *