Stručni rad
Restauratorsko-konzervatorski radovi na kasnoantičkom mozaiku u kapeli Sv. Ivana u samostanu Sv. Franje u Puli
Andrea Sardoz
; Arheološki muzej Istre, Pula, Croatia
Toni Šaina
; Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, Hrvatski restauratorski zavod Užarska 26, 51 000 Rijeka, HR
Sažetak
Nakon što se prilikom terenskog obilaska i pregleda, u
svibnju 2009., utvrdilo da je podni mozaik u Franjevačkom
samostanu u Puli u kritičnom stanju, restauratori iz
Arheološkog muzeja Istre i Hrvatskog restauratorskog
zavoda krenuli su u njegovu restauraciju, odnosno
konzervaciju. Veliki dio oštećenja mozaika nastao je
zbog vlage, koja se u širokom pojasu proteže uz sjeverni
i zapadni rub bazena gdje se i zadržava. Preliminarne
analize pokazale su prisutnost soli. Nakon uklanjanja
prašine, kristaliziranih soli i izmrvljene žbuke iz velike
središnje lakune, uočeno je kako je podnica mozaika
znatno propala. Promatrajući stare opšave, zaključeno
je da se sloj nucleusa izmrvio i degradirao za gotovo
1 cm. Nakon izrađene crtaće dokumentacije u mjerilu
1:1, uklonjena je površinska prašina, kristalizirane soli
s površine mozaika i izmrvljena žbuka. Napravljen je
fotogrametrijski snimak i skeniranje 3D skenerom.
Pristupilo se zatim uklanjanju starih restauratorskih
opšava koji su zamijenjeni vapnenom žbukom. Podnica
mozaika dobro je izmetena i usisana, te je nakon toga
konsolidirana 5-postotnom otopinom Paraloida B72 u
acetonu. Odvojene, podignute i rasipane tesere vraćene
su na izvorno mjesto uz pomoć pinceta i skalpela. Tako
obrađeni dijelovi mozaika podlijepljeni su ljepilom Vinavil
59 i gazom. U 2009. godini nije predviđeno dizanje
mozaika, pa se nakon izvršenih najnužnijih preventivnih
zahvata cijeli mozaik prekrio slojem celulozne pulpe.
Pulpa bi trebala ublažiti štetno djelovanje soli, i to tako da
se vodena celulozna pulpa kontinuirano izmjenjuje kroz
dulji period, sve dok analize iste ne bi dale zadovoljavajuće
rezultate, odnosno pokazale izostanak topljivih soli na
mozaiku. Na taj bi način bilo moguće trajno ukloniti
štetne soli. Važno je napomenuti da je kota razine mozaika
niža od kote vanjskog tla, što predstavlja dodatan problem
uklanjanja vlage. Da bi se spriječilo daljnje propadanje
mozaika, trebalo bi najprije onemogućiti nove prodore
vlage (vode) prema podlozi mozaika. Dakle, potrebno je
ukloniti izvore vlaženja mozaika, te se postupci sanacije
vlage moraju izvoditi uporno i savjesno od strane svakoga
restauratora i/ili konzervatora-restauratora.
Ključne riječi
mozaik; tesera; nucleus; opšav; konzervacija-restauracija; analiza soli
Hrčak ID:
63744
URI
Datum izdavanja:
19.11.2010.
Posjeta: 2.396 *