Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.5559/di.20.1.11
UČENIČKE EMOCIJE I NJIHOVI PREDIKTORI U PROCESU SAMOREGULACIJE UČENJA
Đurđica PETREŠEVIĆ
; Gimnazija "Vladimir Nazor", Zadar
Izabela SORIĆ
orcid.org/0000-0002-0734-387X
; Sveučilište u Zadru, Zadar
Sažetak
Zimmerman (2001.) određuje samoregulirano učenje kao
ciklički proces koji se sastoji od triju faza: faze promišljanja,
faze kontrole izvedbe i faze refleksije. Cilj ovog istraživanja bio
je ispitati kakve emocije (sreću, opuštenost, ponos, ljutnju,
nesretnost, poniženost i strah/anksioznost) doživljavaju učenici
u fazi izvedbe (u učenju matematike), kao i u fazi refleksije
(nakon povratne informacije o uspjehu na testu iz matematike),
te u kojoj su mjeri emocionalna kompetentnost učenika,
vrednovanje matematike, primjena strategija voljne kontrole
izvedbe te prijašnje i trenutačno (na testu) školsko dostignuće
prediktivni za doživljavanje različitih emocija u raznim fazama
samoregulacije učenja. Istraživanje je provedeno na 65
učenika triju sedmih razreda osnovne škole, a sadržavalo je
dva dijela s razmakom od sedam dana, unutar kojeg su
učenici pisali test iz matematike. Rezultati su pokazali različite
složaje prediktora za doživljavanje različitih emocija. Pri tome
su se vrednovanje matematike i upotreba strategija voljne
kontrole učenja pokazali značajnim prediktorima za nekoliko
emocija u učenju matematike, dok su ocjena na testu iz
matematike i emocionalna kompetentnost bili najčešći značajni
prediktori emocija doživljenih nakon dobitka povratne
informacije o ocjeni na testu.
Ključne riječi
samoregulacija učenja; emocije; strategije voljne kontrole; emocionalna kompetentnost; školski uspjeh
Hrčak ID:
65359
URI
Datum izdavanja:
17.3.2011.
Posjeta: 7.095 *