Prilog arhivističkoj etici: osobine arhivista, perspektiva pravednosti i vrednovanje

Sažetak

Rad povezuje deontološko-aretaičke etičke modele s konceptom pravednosti i predstavlja novi arhivistički etički model, u ovom radu usredotočen na aktivnost vrednovanja. Autor pravednost promatra kao ponašanje ili djelovanje do kojega dovode određene osobine arhivista te se pravednost realizira već tijekom vrednovanja i ulaska gradiva u arhive (naravno, i tijekom opisivanja gradiva i davanja na korištenje gradiva, no ti postupci nisu u fokusu rada). Autor kreće od promišljanja osobina potrebnih za pravedno ponašanje današnjih arhivista. Te su osobine nužne da bi arhivisti u suvremenim pluralnim društvima mogli prepoznati potencijalne narative brojnih zajednica i pomoći im u njihovu očuvanju. Osobine i pravedno ponašanje u radu promišljamo kroz različite filozofske, psihološke, ali i arhivističke teorije. Autor pravednost sagledava počevši od raznih etičkih konstrukata i Rawlsove teorije, ali zamjenjuje Rawlsovu idealiziranu izvornu neutralnu poziciju samorefleksivnošću arhivista. Uz tu karakteristiku, autor izdvaja empatičnost, inkluzivnost i transparentnost. Vrednovanje promatra kao Austinov performativ te postavlja pitanje je li performativnost danas dovoljna ili je postupak vrednovanja potrebno dodatno legitimizirati. Na kraju autor donosi zaključak o etici, predloženom modelu, vrednovanju dokumentarnoga i arhivskoga gradiva te o vrednovanju samoga rada arhivista. Ovaj rad na temelju elaboracije vrednovanja predstavlja jedan novi konceptualni etički model, koji autor kasnije planira razraditi kroz deskriptivnu logiku i etičku ontologiju.