Arhivski vjesnik

The American Archivist 86, br. 1 i 2 (2023)

Alen Boronić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Archival Science: International Journal on Recorded Information 23, br. 1 i 2 (2023)

Monika Banić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Archival Science: International Journal on Recorded Information 23, br. 3 i 4 (2023)

Tomislav Gusić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Archivaria: The Journal of the Association of Canadian Archivists, br. 95 i 96 (2023)

Antonija Topić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Archives and Records: The Journal of the Archives and Records Association 44, br. 1, 2 i 3 (2023)

Andreja Lužar — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Mile Bakić, Crnogorski arhivski rječnik. Podgorica: Javna ustanova Službeni list Crne Gore, 2024

Dragoljub Šarović — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja. Radenci, Slovenija, 15. – 17. svibnja 2024

Boris Suljagić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Trinaesti festival hrvatskih digitalizacijskih projekata. Zagreb, 16. i 17. svibnja 2024

Matilda Justinić, Sanja Lapiš, Iva Adžaga Ašperger — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Prilog arhivističkoj etici: osobine arhivista, perspektiva pravednosti i vrednovanje

Arian Rajh — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Rad povezuje deontološko-aretaičke etičke modele s konceptom pravednosti i predstavlja novi arhivistički etički model, u ovom radu usredotočen na aktivnost vrednovanja. Autor pravednost promatra kao ponašanje ili djelovanje do kojega dovode određene osobine arhivista te se pravednost realizira već tijekom vrednovanja i ulaska gradiva u arhive (naravno, i tijekom opisivanja gradiva i davanja na korištenje gradiva, no ti postupci nisu u fokusu rada). Autor kreće od promišljanja osobina potrebnih za pravedno ponašanje današnjih arhivista. Te su osobine nužne da bi arhivisti u suvremenim pluralnim društvima mogli prepoznati potencijalne narative brojnih zajednica i pomoći im u njihovu očuvanju. Osobine i pravedno ponašanje u radu promišljamo kroz različite filozofske, psihološke, ali i arhivističke teorije. Autor pravednost sagledava počevši od raznih etičkih konstrukata i Rawlsove teorije, ali zamjenjuje Rawlsovu idealiziranu izvornu neutralnu poziciju samorefleksivnošću arhivista. Uz tu karakteristiku, autor izdvaja empatičnost, inkluzivnost i transparentnost. Vrednovanje promatra kao Austinov performativ te postavlja pitanje je li performativnost danas dovoljna ili je postupak vrednovanja potrebno dodatno legitimizirati. Na kraju autor donosi zaključak o etici, predloženom modelu, vrednovanju dokumentarnoga i arhivskoga gradiva te o vrednovanju samoga rada arhivista. Ovaj rad na temelju elaboracije vrednovanja predstavlja jedan novi konceptualni etički model, koji autor kasnije planira razraditi kroz deskriptivnu logiku i etičku ontologiju.

Stvaranje “arhiva” i politike identiteta: primjer stvaranja “arhiva” o iseljeništvu

Viktorija Kudra Beroš — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Sagledavajući građu (ne njezin sadržaj, nego pozicioniranje i značenja) koja je tijekom godina prikupljana o iseljeništvu kroz derridovski koncept arhiva, ovaj rad propituje strukturiranje subjektiviteta “iseljeništva” u odnosu na politike identiteta te njegovo pozicioniranje u “nacionalnom tijelu” i domovini unutar različitih političkih konteksta i institucionalnih prostora (arhivi, knjižnice, muzeji). Objektivizacija te građe u različitim institucionalnim prostorima, kao objekata nacionalnoga sjećanja i povijesti, sagledana je kroz promjene “naloga pamćenja” i hegemonijskih institucionalnih diskursa identiteta koji su utjecali na to što ulazi u “arhiv o iseljeništvu”, kao i to tko je uključen u pojam iseljeništva, a tko nije.

Zaštita osobnih podataka, dostupnost arhivskoga gradiva i povijest: “Hoće li prošlost imati ime i prezime?”

Slobodanka Cvetković — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Zaštita privatnosti, zaštita osobe dio je neotuđivih ljudskih prava i u temelju je svih demokratskih društava. S obzirom na nezaustavljive i burne promjene koje nastaju kao posljedica ubrzane digitalizacije, s obzirom na to da se mijenjaju društva i odnosi u njima, da nastaju neke nove vrijednosti i tumačenja, zaštitu privatnosti i osobe počeli smo promatrati i štititi u jednom novom kontekstu. Od toga nisu pošteđeni ni arhivi. Članak razmatra problematiku dostupnosti i korištenja arhivskoga gradiva kroz prizmu zaštite osobnih podataka i arhivskoga zakonodavstva u aktualnim propisima Europske unije, regulative Međunarodnoga arhivskoga vijeća te Republike Srbije i zemalja u okruženju. Pažnja je usmjerena na probleme u primjeni propisa o zaštiti osobnih podataka u arhivima i utjecaj prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka, propisa i prakse na budući odnos prema povijesti i sagledavanju prošlosti iz ugla arhivista i povjesničara. Cilj je rada poziv na dijalog i razmišljanje, uočavanje problema i traženje mogućih rješenja.

Sređivanje fonda Sekretarijata za opće privredne poslove Izvršnog vijeća Sabora: “Gdje je nestala privreda?”

Monika Banić, Tomislav Gusić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Rad se bavi pitanjem organizacije fondova tijela koja su djelovala u razdoblju reorganizacija javne uprave od 1956. do 1965. godine, prvenstveno na primjeru fonda HR-HDA-1412. Sekretarijat za opće privredne poslove Izvršnog vijeća Sabora, a zatim i kroz analizu osnovnih podataka u fondovima u kojima je pohranjeno gradivo tijela središnje javne uprave koja su djelovala u navedenom razdoblju. Prikupljeni podatci otvorili su nova pitanja, ukazali na probleme s kojima se arhivisti susreću u praksi te ukazali na nedostatak sustavnoga i detaljnoga istraživanja povijesti pojedinih tijela, njihovih spisovodstvenih sustava i veza s drugim tijelima, kao i na potrebu da se kroz što bolje akvizicijske politike gradivo preuzima u što sređenijem obliku. Podatci navedeni u radu samo su malen dio cjelokupne slagalice koju bi valjalo složiti što prije kako bi bilo moguće što kvalitetnije u neke nove buduće arhivističke postupke i reforme.

Silvino Mascarich i sin - više od 80 godina svjetlopisnoga zavoda

Tanja Ladišić, Kornelija Bašica — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Jačanjem građanske klase i poboljšanjem ekonomskih uvjeta u drugoj polovici 19. stoljeća pojavili su se prvi fotografski ateljei te je raslo zanimanje građana za fotografiju. Silvino Mascarich otvorio je svoj atelje u vrijeme kada je u Dubrovniku fotografija već u punom zamahu. Svoje fotografske ateljee 1860-ih već imaju Antonio Jellasca i Tommaso Burato, a fotografijom se bave i druge osobe, poput Angela Luzzene, Philippa Dengga, Carla Webera i Enrica Pericha. O radu njihovih ateljea zasada nema puno podataka. Silvino Mascarich službeno je započeo svoj rad fotografa u rujnu 1873., kada je dobio suglasnost od Općine Dubrovnik za početak rada ateljea. Tomu je prethodila Buratova odluka da proda svoj atelje i s obitelji napusti grad, što je i učinio u srpnju 1873., kada ga je prodao Nicoli Mascarichu, Silvinovu ocu. Ovim radom autori donose nove spoznaje te rekonstruiraju rad i izgled fotografskoga ateljea Mascarich od njegova početka do gašenja obrta, kao i pregled i analizu u njemu nastalih fotografija. Najbitniji dio rada odnosi se na kraj 19. stoljeća, kada je Silvino Mascarich postizao svoje najveće uspjehe, osvajao nagrade te stjecao ugled. Shodno tomu, iz toga je razdoblja najveći dio sačuvanih fotografija i staklenih negativa. Svojeg sina Silvina mlađega službeno je uveo u posao 1907., pa je od tada ime ateljea Silvino Mascarich i sin. Silvino mlađi nastavio je voditi atelje i nakon očeve smrti 1926. godine. U novim okolnostima, kada je bavljenje fotografijom postalo dostupnije većemu broju ljudi, a fotografsko zanimanje nije moglo samostalno opstati, Silvino mlađi nije uspio uhvatiti korak s vremenom. Iako u teškim životnim okolnostima, star i bolestan, do kraja se je bavio isključivo fotografijom u svojem ateljeu. U radu donosimo nove arhivske izvore, koji rasvjetljavaju razvoj fotografije druge polovice 19. stoljeća u Dubrovniku te su važan izvor podataka za sve buduće istraživače toga razdoblja.

Kućna kronika (historia domus) isusovačkog kolegija u Rijeci – temeljno arhivsko vrelo za povijest isusovaca u Rijeci u 17. i 18. stoljeću

Marko Medved — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

U radu je objašnjeno kako je pronađen rukopis Historia Collegii Fluminis S. Viti ab anno MDCXXVIII (“Kućna kronika riječkoga kolegija sv. Vida od 1628. godine”), temeljni izvor za istraživanje povijesti kolegija Družbe Isusove u Rijeci u 17. i 18. stoljeću. Opisan je kontekst iznošenja te kućne kronike iz Rijeke nakon Drugoga svjetskoga rata te je rekonstruiran način na koji je dospjela u isusovačke arhive u Italiji. Objašnjavajući mjesto i ulogu koje su historiae domus kao žanr imale u djelovanju isusovaca, posebice s obzirom na odnose središnjih struktura Družbe Isusove s lokalnim isusovcima diljem svijeta, u radu su iznesene prosudbe o tom na koji način historiografija treba pristupati tomu vrelu. Iznesena su osnovna obilježja djelovanja isusovaca u Rijeci od 1627. do 1773., kao i opće karakteristike pronađenoga vrela.

Arhiv obitelji De Franceschi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

Anita Marin, Martina Jurišić, Alena Matijaca — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pohranjena je knjižna građa i arhivsko gradivo obitelji De Franceschi koji su više od 60 godina bili neobrađeni, pohranjeni u kutijama u spremištu. Prva faza sređivanja toga materijala uključivala je obradu knjiga i serijskih publikacija. U drugoj fazi sređeno je obiteljsko arhivsko gradivo, koje je po vrsti gradiva i dimenzijama, ali i načelu izvornosti, smješteno u 14 kutija i 9 mapa. Napravljen je zbirni opis te je gradivo konačno vidljivo i dostupno korisnicima knjižnice. Knjižna građa i arhivsko gradivo tvore jedinstvenu Zbirku obitelji De Franceschi, koja je važan kulturni artefakt, posebno vrijedan za proučavanje i razumijevanje istarskoga područja.

Gradivo Nacionalnoga arhiva Australije kao osnova istraživanja povijesti Hrvata u Australiji

Ivan Hrstić — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Svrha je rada ukazati na velik potencijal arhivskoga gradiva useljeničkih društava u istraživanjima povijesti hrvatske dijaspore, a koje do sada nije u većoj mjeri korišteno. Fokus je pri tom stavljen na gradivo Nacionalnoga arhiva Australije, čija obrada pruža uvid u kompleksne načine integracije Hrvata u šire australsko društvo u dugom trajanju te nudi mogućnost reinterpretacije postojećih spoznaja. Posebna pozornost u radu obraćena je na organizaciju gradiva u Nacionalnom arhivu Australije, koje je pohranjeno u specifičnom sustavu serija, te na mogućnosti korištenja postojećega mrežnoga kataloga. Uz to je ukazano i na potencijal korištenja Trove mrežnoga kataloga, koji omogućuje sustavnu pretragu australskih periodičkih publikacija do polovice 20. stoljeća. Tehnički dio analize ilustriran je u drugom dijelu rada kroz kratku povijest Hrvata u Australiji, s naglaskom na način njihove integracije, a čija je dublja analiza moguća jedino uz sustavno korištenje izvora australske provenijencije.

“Pisati slobodno”: cenzura tiska kroz arhivske i knjižnične izvore

Tamara Štefanac — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100

Rad prikazuje rezultate istraživačkoga projekta Pisati slobodno – tematski portal o cenzuri periodike krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj te daje njegovih rezultata na istoimenom mrežnom portalu na kojem su podatci organizirani sukladno KAM Pravilniku za opis i pristup građi u knjižnicama, arhivima i muzejima. Istražena je cenzura serijskih publikacija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, objedinjena su izvorna i cenzurirana izdanja novina te su povezana sa spisima koji cenzuru potvrđuju, ako su pronađeni, odnosno sačuvani. Prikazani su rezultati istraživanja sljedećih novina: Bič (Zagreb), Brana (Zagreb), Stršen (Zagreb), Tries (Zagreb), Trn (Zagreb), Vragoljan (Bakar) i Hrvatski branik (Srijemska Mitrovica). U radu je objašnjen model dokumentiranja cenzure povijesnoga tiska te razmotrena uloga objedinjenih izdanja u istraživanjima slobode govora, cenzure i govora mržnje u javnim medijima.

Riječ urednice

Rajka Bućin — pet, 20 pro 2024 00:00:00 +0100