UPRAVLJANJE RIZICIMA DRUŠTAVA ZA NEŽIVOTNO OSIGURANJE I REOSIGURANJE PRIMJENOM TEHNIKE SEKURITIZACIJE

Abstract

U radu se analiziraju karakteristike instrumenata sekuritizacije i njihovo značenje u upravljaju aktuarskim rizicima društava za neživotna osiguranja i reosiguranja. Iako se sekuritizacijom na tržište kapitala mogu transferirati različiti rizici, najznačajniji među sekuritiziranim rizicima jesu rizici povezani s katastrofalnim događajima za koje osiguratelji/reosiguratelji ne mogu ostvariti diversifikaciju unutar vlastitog portfelja osiguranja/reosiguranja. Mogućnost proširenja kapaciteta za transfer rizika, smanjivanje izloženosti kreditnom riziku, fiksiranje uvjeta prijenosa rizika na duže razdoblje, kojim se ostvaruje zaštita od fluktuiranja cijene transfera rizika, unaprjeđenje upravljanja kapitalom i unaprjeđenje performansi, glavne su koristi koje osiguratelji/reosiguratelji mogu ostvariti ovom metodom upravljanja rizicima. Ovim prednostima, u odlučivanju o primjeni ove tehnike u upravljanju rizicima, suprotstavljaju se nedostatci, koji u ovisnosti od primijenjenog uvjeta transakcije, obuhvaćaju rizik baze i likvidnosti te obvezu objavljivanja informacija o portfelju osiguranja, a što u konačnici određuje cijenu transfera. U odnosu na reosiguranje i retrocesiju, sekuritizacija ima malo značenje u upravljanju rizicima. Ipak, uvažavajući sve veće razmjere katastrofalnih šteta, te mogućnosti primjene ove tehnike na ostale rizike, mogao bi se očekivati porast značenja ove metode u upravljanju rizicima društava za osiguranje/reosiguranje, ali u svojstvu komplementa reosiguranju, odnosno retrocesiji, ne njihove alternative.