STRATEGIJE KNJIŽEVNIH POVIJESNIH AVANGARDI
Ključne riječi:
avangarda, povijesne avangarde, pjesništvo egzistencije, pjesništvo jezika, Josip Sever, hrvatsko pjesništvoSažetak
Prvi dio teksta sumarno apsolvira tematiziranje prostora tzv. povijesnih avangardi, njihova dehijerarhijskoga i destrukcijskoga odnosa prema ukupnoj civilizaciji. Razgradnja semantičkoga znaka i stvarnosti i tzv. konkurencija diskurza povijesnih avangardi, otvara prostor ambivalentnoga tumačenja ukupne avangardne prakse. Stoga se i čitanje poetskoga teksta Josipa Severa zbiva u najmanje dva ključa: kao stereotipizacija postupaka povijesne avangarde i njihovo fragmentiranje unutar vlastita diskurza, te postmoderni postupak komunikacije sa susjednim diskurzima kao tekstualnom, a ne organskom matricom smisla. Kroz tako pročitanu praksu tradicionalizacije povijesnih avangardi i aktualizacije u jednom diskurzu postavangardnoga brisanja pjesničkoga subjekta, Josip Sever vlastitom pjesničkom praksom bitan je prijelaz, ili prag od pjesništva egzistencije, prema pjesništvu jezika u hrvatskom poetskom iskustvu.
