Jahr – European Journal of Bioethics

Editorial

Igor Eterović — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

The Understanding of Informed Consent as a Practical Bioethical Problem

Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.1

The relationship between the informed consent sheet and education is crucial. Our objective is to highlight how patients’ educational backgrounds impact the ethical rights within medical processes. Some patients face significant challenges in comprehending the significance and contents of the informed consent sheet. It’s likely that they may not fully grasp the potential symptoms resulting from their treatment or even be aware of their inherent rights. This issue isn’t merely psychological but rather a matter of education, requiring a comprehensive approach to educational development. Consequently, it becomes a social issue wherein both education and health play vital roles. This research delves into assessing the patients’ literacy indicators, thereby evaluating their educational backgrounds. We address this within the framework of an ethical problem in hospital pedagogy, integrating educational and philosophical concepts. Employing qualitative analysis, we aim to understand patients’ reading skills by conducting interviews, particularly focusing on circumstances of vulnerability due to illiteracy. These circumstances are categorized based on identified reading capabilities. By intertwining two knowledge domains, we aim to highlight human vulnerabilities that may not always be considered within the technical processes of healthcare workers and are rarely emphasized by educators or philosophers.

Percepcija društvene kontrole i upotreba marihuane među zagrebačkim studentima

Nikša Dubreta, Erik Brezovec, Fran Miškić — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.2

Kroz istraživanje stavova o marihuani i obrazaca njene upotrebe među zagrebačkim studentima u radu se preispituje analitička upotrebljivost Hirschijevih i Beckerovih mehanizama društvene kontrole devijantnosti. Prikazani su rezultati kvantitativnog istraživanja kojim se željelo utvrditi razlikuju li se korisnici od nekorisnika u sagledavanju teoretski formuliranih mehanizama društvene kontrole upotrebe marihuane – dostupnosti, tajnovitosti, privrženosti, predanosti, uključenosti, uvjerenja i moralnosti. Pokazalo se da se korisnici od nekorisnika razlikuju jedino u dimenzijama moralnosti i uvjerenja te da i jedni i drugi tajnovitost promatraju kao još uvijek važan mehanizam društvene kontrole upotrebe marihuane. Percepcija ostalih mehanizama ne sugerira njihov utjecaj na stavove i prakse konzumiranja marihuane među studentima i ostavlja prostor za razmatranje upotrebe marihuane u terminima društveno podnošljivog oblika devijantnosti.

Sociokulturni pritisci razvoja poremećaja jedenja – sociološka perspektiva

Sanja Stanić, Doris Žuro — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.3

Poremećaji jedenja eskaliraju u zapadnim, razvijenim zemljama 1960-ih godina kada započinje i njihovo sistematično proučavanje. Posljednjih desetljeća postaju globalni fenomen, što se povezuje sa širenjem zapadnih kulturnih obrazaca i ideala ljepote. Poremećaji jedenja su višestruko uzrokovani i nastaju djelovanjem bioloških, psiholoških i sociokulturnih faktora. Razvoj poremećaja jedenja najčešće se događa u adolescenciji, kada mladi postaju okupirani izgledom i tijelom. U radu im se pristupa iz sociološke perspektive, fokusiranjem na utjecaju sociokulturnih čimbenika rizika. Vršnjačke grupe, obitelj i mediji mogu utjecati na razvoj nezadovoljstva izgledom tijela i tjelesnom masom. Vršnjaci su važna referentna grupa. Brojna istraživanja su potvrdila da pritisak vršnjaka može biti motiv razvoja poremećaja jedenja. Odnosi u obitelji, obiteljsko okruženje i roditeljska očekivanja mogu utjecati na percepciju tjelesne mase i prehrambene navike djece. Medijski pritisak razvidan je kroz prezentaciju mršavog izgleda koji osigurava prihvaćenost i uspješnost. Posljednjih godina istraživanja se usredotočuju na utjecaj društvenih mreža. Societalne mjere u razdoblju pandemije COVID-19 negativno su utjecale na poremećaje jedenja. S obzirom na prirodu poremećaja jedenja prilikom tretmana, pojavljuju se etičke dileme. U Hrvatskoj su poremećaji jedenja društveno zanemareni i nedovoljno istraženi, s nepoznatim dimenzijama učestalosti i rasprostranjenosti. Procjene o broju osoba s poremećajem u Hrvatskoj se razlikuju, međutim, postoji slaganje o eskalaciji ovog poremećaja i spuštanju dobne granice. Poremećaji jedenja ugrožavaju zdravlje i ostvarenje životnih ciljeva osobe te najčešće negativno utječu na odnose u društvenim grupama u kojima se osoba kreće. Na razini društva poremećaji jedenja su značajan zdravstveni problem koji dugoročno opterećuje zdravstveni i socijalni sustav i odražava se na humani kapital. U zaključku se poremećaji jedenja promatraju u društvenom kontekstu.

Kvaliteta života u starijih osoba

Branislava Popović, Tina Zavidić, Nives Radošević Quadranti, Gordana Pelčić — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.4

Udio starijeg stanovništva u ukupnoj populaciji značajno se povećava. Demografski podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) predviđaju povećanje udjela starijeg stanovništva u sljedećih 30 godina na 24 % od ukupne populacije. Starenje stanovništva rezultat je niza međusobno povezanih čimbenika, poput napretka medicine, tehnologije te gospodarskog i društvenog razvoja. Sukladno navedenom, pitanje osiguravanja kvalitete života starijih osoba od iznimnog je društvenog i socijalnog značaja. U radu ćemo razraditi određene čimbenike koji imaju utjecaj na kvalitetu života osoba starije životne dobi. Poštovanje etičkih normi u radu sa starijima trebalo bi biti jedan od temeljnih čimbenika percepcije pojma kvalitete života. Potrebne su značajne društvene mjere kako bi se poboljšali standardi koji će omogućiti održavanje neovisnosti i autonomije, pozitivno samopoimanje zdravlja, duhovnost, stambenu i financijsku sigurnost koje pridonose kvaliteti života starijih.

Pravo na smrt? Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo od antike do suvremenog doba

Nevena Aljinović, Ana Jeličić — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.5

Pitanja prava na život i poimanje smrti odraz su društvenih vrijednosti, uvriježenih stavova i dominantnih vjerskih opredjeljenja koja su obilježila pojedine etape ljudskog razvoja kroz povijest. Mada pojedine zemlje danas prihvaćaju i odobravaju eutanaziju i/ili medicinski potpomognuto samoubojstvo kao ustoličeno suvereno pravo, ovi postupci i dalje spadaju među najkontroverznija pravna i (bio)etička pitanja te potiču žustre rasprave. Međutim, rasprave o njima nisu novost, budući da su eutanazija i (potpomognuto) samoubojstvo prisutni od pamtivijeka, a temelje se na postavkama različitih promišljanja i poimanja vrijednosti ljudskog života, patnje, ali i prava na (dostojanstvenu) smrt. Cilj rada je raspraviti temu eutanazije kroz povijesnu anamnezu. Geneza ovog fenomena pomaže nam u razumijevanju okolnosti koje su pridonijele njegovu prihvaćanju, ali i žustrom protivljenju i to od antike pa do suvremenog doba.

Budućnost čovjeka u kontekstu transhumanizma

Ivica Kelam, Mia Bašić Bučanović, Zorica Kaluđerović Mijartović — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.6

Brz napredak znanosti i tehnologije nepovratno je izmijenio čovjekovu svakodnevnicu. Te su sveprožimajuće promjene s jedne strane podigle kvalitetu čovjekova života i olakšale svakodnevicu. S druge strane, međutim, opsežne tehnološke promjene tema su etičkih rasprava i debata o budućnosti čovječanstva s obzirom na rizike koji proizlaze iz novih tehnologija. Rad istražuje koncepte transhumanizma i kibernetike, analizirajući njihov potencijalni utjecaj na čovjekovu budućnost i etičke izazove koje predstavljaju. Analizirajući obećanja i opasnosti ovih futurističkih ideja, cilj rada je naglasiti važnost odgovornog tehnološkog razvoja i nužnosti sveobuhvatnog reguliranja u oblikovanju tehnološke budućnosti. U tom kontekstu bioetika ima ključnu ulogu u postavljanju granica tehnološkog napretka te usmjeravanju razvoja tehnologije kako bi se sačuvali ljudski moralni principi. Njezina uloga ne leži samo u postavljanju ograničenja, već i u proaktivnom poticanju refleksije o moralnim aspektima tehnološkog napretka. Kroz sinergiju bioetike i društvenih znanosti, a uz pomoć globalne politike, možemo oblikovati budućnost u kojoj tehnologija služi dobrobiti čovjeka, poštujući vrijednosti dostojanstva, pravde i slobode svih pojedinaca.

Case Study of a Class on Classical Narratives Using ChatGPT

Myeoung-Hyun Lee, Ji-Woo Kim — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.7

This study analyzes the “Classical Narratives Retelling Project Using ChatGPT” conducted by the Department of Korean Language and Literature at Chung-Ang University in Korea in the first semester of 2023 in the course “Studies on Classical Literature Narrative”. The retelling project was carried out in stages, from the preliminary stage to the preparation, planning, and production stage. In collaborating with ChatGPT, learners repeatedly compared and reviewed their initial intentions with ChatGPT’s suggestions. In selecting, revising, and synthesizing the story with ChatGPT, learners continuously considered narrative integrity and the team’s retelling intentions (theme implementation). Their understanding of and interest in Korean classical narratives increased during this process. A 5-point Likert scale survey was used to verify this statistically and analyze the results, statistically confirming that the retelling process using ChatGPT had a positive effect on both understanding and interest in classical Korean narratives. To compensate for the limitations of the small sample size, we conducted an in-depth questionnaire survey. We analyzed the responses to confirm the effects of active participation and self-directed learning, deepening the understanding of classical narrative texts and forming a collaborative relationship between learners and ChatGPT. However, the limitations of using ChatGPT were identified as inaccuracies in ChatGPT data, answers that did not respond to learners’ intentions, uncreative ChatGPT narrative suggestions, and learners’ insufficient ability to utilize ChatGPT.

Test Reliability in Case Law by Analysis of Korean Precedent Judgment Criteria on the Degree of Assault and Intimidation

Ye-Chan Park, Jaesung Lee — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.8

The application of criteria from previous judgments in subsequent cases is unclear. One such factor, the degree of assault and intimidation, influences the severity of a crime but is challenging for the public to assess due to its unclear derivation. To address this, numerous studies aim to identify core elements that empirically prove abstract concepts. This study introduces a method for analyzing judgments, extracting elements for each issue based on shared patterns in reference precedents. Unlike previous approaches, it can analyze numerous rulings through extensive data processing. The method relies on judgment criteria and establishes classification criteria according to theory, leading to linear regression results. The model demonstrates that the importance of elements varies for each issue, providing insight into the rationale behind judgments. The public can utilize this model to enhance judgment predictability by analyzing precedents. Moreover, it can be employed to assess judgment reliability in both the Anglo-American and civil law systems that recognize case law.

Umjetna inteligencija i obrazovanje

Kornelija Mrnjaus, Sofija Vrcelj, Siniša Kušić — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

https://doi.org/10.21860/j.14.2.9

Sposobnost stroja da demonstrira određenu razinu inteligencije i obavlja funkcije koje zahtijevaju ljudske sposobnosti navodi se kao ključno obilježje umjetne inteligencije. Trenutačno se umjetna inteligencija razvija i širi velikom brzinom s tendencijom mijenjanja načina na koje se uči i podučava. Primjena umjetne inteligencije u obrazovanju može se pratiti od uporabe računala, što znači da ima razmjerno dugu povijest. U obrazovnim se institucijama primjenjuje na različite načine, kao što su automatizacija administrativnih procesa i zadataka, razvoj kurikula i obrazovnih materijala te za potrebe unaprjeđivanja podučavanja i olakšavanja procesa učenja. Razvojem tehnologije i jačom procesnom moći računala posljednjih nekoliko godina, umjetna se inteligencija počinje razvijati nevjerojatnom brzinom. Unatoč tome, u nacionalnom kontekstu tek je nekoliko objavljenih radova o toj temi. Svrha je ovoga rada predstaviti potencijale i (etičke) izazove primjene umjetne inteligencije u obrazovanju, njezin utjecaj na podučavanje i mogućnosti da zamijeni učitelje. Da bi se identificiralo trenutačno stanje i razumio utjecaj i mogućnosti primjene umjetne inteligencije u obrazovanju, sustavno je pregledana i analizirana dostupna i relevantna literatura.

Gordana Šimunković, Pediatric Palliative Care – Guidelines for the Development of Evidence-Based Public Policies

Maja Banadinović, Iva Lukačević Lovrenčić — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

Book review.

Mojca Ramšak, Social Impact of Wine Marketing: The Challenge of Digital Technologies to Regulation

Ana Depope — Wed, 14 Feb 2024 00:00:00 +0100

Book review / Prikaz knjige.