Kairos: Evanđeoski teološki časopis

Slijediti Isusa u brizi za stvorenje: što nas o tome uči magarac u Mt 21,1-11?

David Kovačević — 2024-12-04

Osnovno pitanje u ovom članku je zašto Isus koristi životinju – magarca kod svog ulaska u Jeruzalem i što to govori o njegovom odnosu prema stvorenju? Glavni doprinos autora ovdje će biti polju brige za Božje stvorenje kroz kristološku perspektivu i analizu biblijskog teksta iz Mateja 21,1-11. Analiza će ukazati kako Isus u Mateju 21,1-11 po magarcu otkriva svoj kraljevski identitet, ponizni karakter te poziva na promjenu, nasljedovanje i drukčiju eshatološku budućnost. To skupa ukazuje kako Isus želi koristiti životinjski svijet kako bi otkrivao svoj identitet, atribute ili karakter te komunicirati narav budućega svijeta u koji poziva one koji ga slijede. Isus kao ponizni kralj ima misiju dovesti sve stvari u red, svoje palo stvorenje povesti prema „novom stvorenju“ gdje će se dogoditi konzumacija mira između čovjeka i Boga i ostatka Božjeg stvorenja. Koristeći „metodu oporavka“ ili ponovnog iščitavanja biblijskog teksta iz perspektive ekološki svjesne egzegeze, autor uzima u obzir značenje relevantnih starozavjetnih tekstova.

Packerovo korištenje Novoga zavjeta u njegovu nauku o učeništvu

Corneliu C. Simuț — 2024-12-04

Ovaj članak istražuje način na koji je J. I. Packer, jedan od najistaknutijih evanđeoskih teologa 20. i 21. stoljeća, koristio Novi zavjet kako bi izgradio svoje gledište o učeništvu. Premda nam Packer u svojim djelima nije pružio sustavan prikaz učeništva, brojne reference vezane uz taj pojam otkrivaju njegovu duboku preokupaciju ovom temom. Stoga sam odlučio pratiti način na koji je koristio Novi zavjet s namjerom konstrukcije holističkoga razumijevanja učeništva. Kako bih ostvario ovaj cilj, poduzeo sam nekoliko vlastitih koraka. Prvo sam proučio njegov općenit pogled na Bibliju, zatim sam zagrebao malo dublje u istom smjeru, istraživanjem načina na koji je koristio Novi zavjet kao temeljni izvor svoje teologije učeništva. Preostala četiri koraka istražuju Packerovo stvarno korištenje novozavjetnih knjiga, što će nam iznjedriti njegov nauk o učeništvu. Vezano uz to, proučavao sam njegove misli o učeništvu prateći njegovo istraživanje ove teme u četirima Evanđeljima, Poslanicama (Pavlovim i drugim), Djelima apostolskim i Knjizi Otkrivenja. Ujedno sam ukratko istražio ono što nazivam Packerovim dvama stupovima učeništva, koje ističe kao narav učeništva i učenje o učeništvu – prvi stup nalazimo objavljen u Evanđeljima, a drugi u Poslanicama. Činjenica da sam otišao izvan Evanđelja i Poslanica u kratko istraživanje Djela apostolskih i Otkrivenja prirodna➡︎

„Izgradnja (a ne rušenje) mostova za evanđelje“

Perry L. Stepp — 2024-12-04

Ovaj članak istražuje što Pastoralne poslanice (Titu te 1 i 2 Timoteju) kažu o stvaranju učenika i bavi se ciljevima Pavlova učenja u ovim pismima i metodama koje je preporučio Timoteju i Titu te crkvama u kojima su oni služili. Ciljevi: dvadeset sedam novozavjetnih dokumenata naglašava različite vidove slijeđenja Isusa prema zrelosti (tj. ciljeve učeništva) kako već zahtijevaju situacije iz kojih su pisane i zbog kojih su napisane. U Pastoralnim poslanicama Pavlov je specifični cilj da njegovi čitatelji žive kreposnim životima, velikim dijelom definiranim poganskom kulturom koja ih okružuje. On se nada da će oni na taj način zadobiti i zadržati interes kulture za evanđelje. Time će njegovi čitatelji izbjeći ili ublažiti negativne stereotipe koji se koriste protiv kršćana i popustiti zategnute društvene odnose uobičajene u njihovu svijetu. Metode: u ovim pismima Pavao savjetuje korištenje moralnoga primjera i pozivanje na čast i sram. Osim toga, pokazuje kako koristiti vjeroispovijedi kao alat za poučavanje svojih crkava. Nakana je pokazati da Pastoralne poslanice nude jedinstvenu perspektivu u pogledu stvaranja učenika usredotočenu na važnost javnog svjedočanstva i korištenja metoda poput nasljedovanja i usklađivanja s društvenim vrijednostima. Ovo čine kako bi podigle zrele kršćane koji mogu učinkovito predstaviti poruku evanđelja u svojim zajednicama.

Povijest učeništva u judaizmu

Kotel Dadon — 2024-12-04

Ovaj članak bavi se poviješću učeništva u judaizmu i njegovim prijelazom iz individualne obveze u javni obrazovni sustav. Članak je podijeljen u tri glavna dijela: prvi dio raspravlja o središnjoj ulozi obrazovanja u proučavanju Tore u judaizmu, kao i o židovskom pravnom konceptu „obrazovne obveze“ nasuprot modernom pravnom konceptu „prava na obrazovanje“. Drugi, središnji dio ispituje razvoj židovske obveze obrazovanja – prijelaz s privatnog na javno obrazovanje. Autor analizira različite talmudske propise koji su doveli do ovog prijelaza i njihov međusobni odnos. Na kraju ovog dijela, autor raspravlja o strukturi financiranja javnoga obrazovnog sustava i pravu roditelja da odaberu obrazovni okvir za svoju djecu. U trećem dijelu, autor naglašava posebnost židovskog obrazovanja kao vrhovne vrijednosti čistoga intelektualnog proučavanja Tore, što se odnosi i na financijske interese poput prava učitelja na štrajk u židovskom pravu te na predanost učenju u vremenima teških nedaća i tame poput razdoblja holokausta. U ovom istraživanju autor analizira različite židovske izvore, od pisane Tore i usmene Tore, uključujući Talmud, Mišnu, Midraš i rabinske response od srednjeg vijeka do modernih vremena. Velik dio ove literature preveden je s hebrejskog i aramejskog.

Učenik će biti „kao njegov učitelj“ (Lk 6,40)

Kenneth L. Cukrowski — 2024-12-04

Koristeći Luku 6,40 kao odskočnu dasku, ovaj članak istražuje kako dolazi do oblikovanja učenika te kako funkcionira Lukina moralna logika. Istražuju se tri aspekta oblikovanja: uloga oponašanja, uloga zajednice i uloga navika. Ova studija ističe tri glavne osnove Lukine moralne vizije: nagrade, kazne i oponašanje.

Kako Isus definira učenika u odlomku o Velikom poslanju?

Greg Ogden — 2024-12-04

Svaka konferencija o učeništvu mora biti ukorijenjena u biblijskoj definiciji pojma „učenik“. Kada Isus zapovijeda da „činimo učenike“, koga ili što točno stvaramo? Kako izgleda učenik? Ne treba tražiti dalje od definicije koja je sadržana u izvornom Isusovu nalogu koji je poznat kao Veliko poslanje (Mt 28,16-20). Postoji jasno određena struktura ovoga teksta kojom se iskazuju osnovne karakteristike učenika: tekst sadrži jedan imperativ, „činite učenike“, no ono što se često previđa jest to da se ova glavna zapovijed dodatno pojašnjava trima participima: „idući“, „krsteći“ i „učeći“. U ovome slučaju participi su glagolski prilozi s nastavkom „–ći“ koji govore o naravi učenika. U ovom će se izlaganju usporediti popularno razumijevanje toga što znači biti kršćanin s biblijskom definicijom pojma „učenik“. Kršćani, kako se uobičajeno razumije, oni su koji su povjerovali Kristu radi svog spasenja i vjeruju da će biti s Isusom kada umru. Drugim riječima, na taj je način možda nesvjesno rečeno: „Možete biti kršćanin, a da ne budete učenik.“ „Evanđelje“ koje je naviješteno izravno je dovelo do evanđelja koje se svodi samo na oprost grijeha tj. na „evanđelje oprosta“. Bill Hull i Ben Sobels iznose dvije istine: 1. Ne možete stvoriti učenika sličnog Kristu na temelju evanđelja koje ne sadrži...

Suprotni vjetrovi pušu u pramac kršćanskoga visokog obrazovanja

Dennis Allen — 2024-12-04

Ovaj članak istražuje izazove s kojima se suočavaju institucije kršćanskoga visokog obrazovanja, a usredotočuje se na trendove i „suprotne vjetrove“ koji prijete operativnoj održivosti. Članak tvrdi da se ove institucije nalaze u rizičnom trenutku gubitka svoje misije s obzirom na svoju ukorijenjenost u šire kulturološke pomake od biblijskoga kršćanskog učeništva. Članak koristi procjenu rizika u stilu one koju koriste brokeri s Wall Streeta te svrstava institucije u četiri kategorije na temelju broja studenata i ulaganja: uspješne, obećavajuće, inertne i posrnule. Analiza pokazuje da značajna većina kršćanskih škola spada u posrnulu ili obećavajuću kategoriju zbog čega je upitna njihova dugoročna održivost. Članak predlaže da glavni uzrok ovih izazova nije ni u pokušavanju ni u neuspjehu da se natječu sa sekularnim školama, nego u zanemarivanju učeništva koje je Krist poučavao i to najviše u crkvama iz kojih stoga dobivaju studente koji nisu dovoljno napredovali u učeništvu. Članak zagovara povratak „empirejskom učeništvu“, pri čemu je važno da predavači zaista podižu učenike. Usredotočujući se na učeništvo, kršćanske obrazovne institucije mogu povratiti svoju konkurentsku prednost i ispuniti svoju misiju stvaranja obrazovanih Kristovih učenika. Članak zaključuje kako put prema naprijed podrazumijeva stavljanje učeništva ispred pukog obrazovanja u svrhu plovidbe ususret suprotnim društvenim vjetrovima➡︎

Portreti manjkavog učeništva: teološko promišljanje o Mateju 8,18-27

Daniel G. Oprean — 2024-12-04

Cilj je ovoga članka istražiti način na koji evanđelist Matej prikazuje manjkavost učeništva skiciranjem triju portreta ljudi čije je učeništvo bilo manjkavo. Usredotočit ćemo se na Matejevo evanđelje 8,18-27. Prvi portret prikazuje nadobudnog učenika, kojega Matej opisuje kao entuzijastičnu osobu koja ipak ne razumije kakav je Isus učitelj (Mt 8,19-20). Ova je osoba prikladna ilustracija prve vrste manjkavog čovjekova pokušaja da slijedi Isusa, a možemo je nazvati besplatnim učeništvom. Drugi portret pokazuje osobu koja jest učenik, no koja ipak oklijeva slijediti Isusa zato što mu nisu jasni vlastiti egzistencijalni prioriteti i ne razumije kakav je Isus učitelj (Mt 8,21-22). Ovaj portret služi nam kao korisna ilustracija druge vrste manjkavoga čovjekova pokušaja da slijedi Isusa, koju ćemo nazvati neobvezno učeništvo. Treći portret prikazuje učenike koji su pozvani, ali su ipak opisani kao oni koji se boje jer ne razumiju kakav je Isus Gospodin (Mt 8,23-27). Ovaj je portret realistična ilustracija treće vrste manjkavoga čovjekova pokušaja da slijedi Isusa, a to je učeništvo bez nevolja. Međutim, kada se susreo s ovim trima kategorijama protagonista u biblijskom tekstu, Isus je ispravio sve tri vrste manjkavog učeništva. Štoviše, Matej spaja simptome ovih triju vrsta manjkavoga učeništva s rješenjem koje nalazimo u Isusovim odgovorima➡︎