Čovjek, ali najbolji: Romi u žrvnju radne, jezične i biološke teorije rase

Sažetak

Polazeći od paradoksa da Romi kao tradicionalni unutarevropski migranti u današnjoj “migrantskoj krizi” Evrope jedva predstavljaju temu, tekst obrađuje negativnu figuru “neradničkog nomada” koji od prvih početaka akademske refleksije o Romima u 18. stoljeću suodređuje njihovo razumijevanje u jednakoj mjeri kao i pitanje etničkog, rasnog i jezičnog porijekla; osobito u umjetnostima, predodžba o Romima obilježena je orijentalisitčkom figurom slobodnjaštva i seksualizirane drugosti premda sama književna građa često daje uporišta za drugačije samorazumijevanje Roma, protivno radno-teorijskom stereotipu. Nasuprot tome, rijetko prisustvo Roma u teorijskom diskursu filozofije odaje karakteristike anonimnog recikliranja povijesti Roma za pojmovni aparat filozofije. Taj se proces može očitati na postmodernoj kritici Kanta i formaciji pojma “nomadsko mišljenje” koje se u radu povezuje s Kantovom poredbom skeptika kao nomada i podvrgava detaljnijoj retoričkoj i logičkoj analizi. U drugom dijelu rada tematizira se ponovno “otkrivanje” Roma u kontekstu indijske kulturne i nacionalne politike 20. stoljeća na ideološkim pretpostavkama neohinduističkog pokreta Arya Samaj iz kasnog 19. stoljeća za “oplemenjivanje” (arijanizaciju) svijeta i konfrontira s predratnim nacističkim pokretom za “arizaciju” cijelog kulturnog svijeta u zloglasnom projektu Ahnenerbe [Nasljeđe predaka]. U završnom dijelu rada nacistička uzurpacija arijstva valorizira se kao potpuna simbolička deprivacija Roma koja čini podlogu za najradikalniji oblik obeščovječenja u nacističkom holokaustu bez potrebe za ikakvim opravdanjem, i konfrontira s paradigmatskim razumijevanjem čovječnosti, sadržanim u samom imenu “Rom”.

Ključne riječi: romski studiji (Gypsy Studies), nomadski subjekt, etika rada, Kant, orijentalizam, seksualizacija drugosti, arijstvo, projekt Ahnenerbe