Školovanje na daljinu i novi oblici discipline tijekom pandemije

Sažetak

U 19. stoljeću obavezno je školovanje uvedeno kao način discipliniranja u okviru novonastale radne etike oblikovane unutar moralnog diskursa produktivnosti te preokupacije države povećanjem profita. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 obavezno se školovanje u Sloveniji preselilo u obiteljske domove, što je bilo moguće zbog poučavanja na daljinu i tehnoloških rješenja proizašlih iz digitalne revolucije. Budući da su u prelasku na učenje na daljinu škole bile uvelike prepuštene same sebi, uz tek neznatnu potporu državnih institucija, i budući da je većina odgovornosti pala na roditelje, pogotovo one s mlađom djecom, ministrica obrazovanja javno je proglasila učenike koronadobitnicima znanja, dobitnicima ovog i budućih vremena. Ipak, školovanje na daljinu ne može se promatrati izvan konteksta: naime, pandemija je promijenila organizaciju svakodnevnog života. Obitelji su se – svaka na svoj način – suočavale s time kako uskladiti školovanje na daljinu, obiteljske obaveze, rad i slobodno vrijeme. U ovom se radu analiziraju promjene u svakodnevnom životu obitelji, zaštita privatnosti učenika i njihovih obitelji kao i funkcioniranje online tržišta, na temelju čega se školovanje na daljinu tumači kao novi oblik discipliniranja djece na razmeđu poduzetničke radne etike, digitalizacije i biopolitike.
Ključne riječi: poučavanje na daljinu, nadzorni kapitalizam, ljudski kapital, pandemija bolesti COVID-19