Kuga, kontumaci i karantena: epidemiološke mjere u Vojnoj krajini u 18. i 19. stoljeću

Sažetak

Na području austrijske Vojne krajine postojao je od sredine 18. stoljeća stalno uređeni sanitarni kordon radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, osobito kuge, s područja Osmanskog Carstva na teritorij Habsburške Monarhije. Bio je to jedinstveni sustav kopnene karantene s lancem pograničnih stražarnica (čardaci) podignutih u neprekinutom nizu od Bijelog Vrha u Lici do Karpata i geostrateški smještenih karantenskih stanica (kontumaci i rašteli) kao graničnih prijelaza. Sav promet i svaka trgovina iz smjera susjedne Bosne i Srbije preko Vojne krajine bili su podvrgnuti rigoroznom režimu epidemioloških mjera koje je u spomenutim stanicama provodilo specijalizirano sanitarno osoblje. Ono je na temelju “moguće zaraženosti” putnika i robe određivalo karantenu u trajanju između 10 i 42 dana. Izravni je nadzor nad granicom, tzv. “kordonska služba”, u prvome redu bio povjeren pripadnicima serežanskog zbora koji, za razliku od ostalih krajiških vojnika, nisu nosili austrijsku vojnu uniformu, nego narodnu nošnju. U slučaju najvišeg stupnja opasnosti, kada je postojala izravna prijetnja zaraze iz osmanskog susjedstva, kordonskim je stražama bilo naređeno da svakog ilegalnog prelaznika na licu mjesta ustrijele i spale. No, usprkos takvim drakonskim mjerama, od početka 19. stoljeća postupno se razvila sve življa prekogranična trgovina, a nisu posustajali ni ilegalni prelasci ni migracije preko državne granice.
Ključne riječi: sanitarni kordon, zarazne bolesti, serežani, čardaci, austro-osmanska trgovina