Apotropejska Muka Isuskarstova: tragovi kolanja jednoga oblika ranonovovjekovne pučke pobožnosti Kristovim ranama i krvi u hrvatskoglagoljskoj rukopisnoj kulturi

Sažetak

Muka Isuskarstova je pučki nabožni tekst koji promiče štovanje Kristove krvi i rana. Nastao je u ranome novome vijeku kao odjek kasnosrednjovjekovnih oblika pobožnosti koji su se temeljili na retorici nabrajanja i prebrojavanja. Tipična ranonovovjekovna verzija Muke Isuskarstove sastoji se od Kristova obraćanja trima mističarkama koje su izmolile njegovu obznanu broja primljenih udaraca i prolivenih kapi krvi tijekom muke, od opisa višegodišnje molitvene pobožnosti u čast muke, od popisa milosti koje se tim oblikom pobožnosti mogu steći i od atribucije apotropejskih svojstva vlastitim prijepisima. Muka Isuskarstova je potvrđena u brojnim kulturama (npr. engleskoj, etiopskoj, irskoj, njemačkoj, talijanskoj), ali dosad nije bila zamijećena njezina raširenost na prostoru hrvatskoglagoljske pismenosti. Ovaj je članak zamišljen kao analiza sačuvanih hrvatskoglagoljskih potvrda Muke Isuskarstove i njima srodnih nabožnih tekstova u kojoj će se posebna pažnja posvetiti širemu komparativnome kontekstu. Usporedba hrvatskoglagoljske Muke Isuskarstove s talijanskim amuletom slična sadržaja koji je pronađen u Roccapelagu (Emilia-Romagna) pokazuje da je pojava Muke Isuskarstove na hrvatskoglagoljskome prostoru rezultat prekojadranskoga kulturalnoga transfera. Osim toga, u radu se pokazuje da hrvatski glagoljaši Muku Isuskarstovu nisu samo prepisivali u kodeksima nego su je doista upotrebljavali pri proizvodnji amuleta.