Pripadnost zajednici u anegdotama o likovima iz lokalnog života

Sažetak

Narativi o likovima iz lokalnog života bogat su izvor u istraživanjima odnosa između pripadnosti zajednici, identiteta i stava kazivača. U ovom radu, nakon navođenja pregleda literature o žanru anegdota o likovima iz lokalnog života, bavim se time kako dva kazivača uspostavljaju svoje pravo na pripovijedanje priča koje pripadaju narativnoj tradiciji ruralnog područja američke savezne države Maine. U radu se na temelju interakcionističke perspektive prikazuje kako se kazivači pozicioniraju u odnosu jedan na drugog, kao i kako se pozicioniraju u odnosu na lik iz lokalnog života kao svoje internalizirano drugo. U radu se pokazuje da su pripadnost zajednici te prava pripovijedanja koja proizlaze iz njega diskursno sredstvo koje nadilazi stabilne klasne i geografske odrednice. Priča o liku iz lokalnog života pripovjedačima omogućuje da se istodobno identificiraju s najmarginalnijim i najosebujnijim pripadnicima svoje zajednice, ujedno ističući da su oni sami uzorni građani. Prihvatimo li da su identiteti višestruki, višeglasni, a ponekad i u sukobu, izazov koji se postavlja pred folkloriste jest istražiti kako je različito pozicioniranje pripovjedača vezano uz njihovo sudjelovanje u tradiciji koja je povezana s određenim mjestom. U radu predlažem da u našim raspravama o pravu na pripovijedanje pojam položaja pripovjedača – u smislu nabrajanja stalnih značajki pripovjedačeva identiteta – zamijenimo pojmom pozicioniranja koje proizlazi iz diskursnih i društvenih faktora.

Ključne riječi: anegdota o likovima iz lokalnog života, pravo na pripovijedanje, pozicioniranje, identitet, Maine