Više od zbroja infrastrukturnih postignuća: omladinske radne akcije i fenomenologija moralne ekonomije dara

Sažetak

Analizirati omladinske radne akcije, jedan od najdugovječnijih i najrasprostranjenijih fenomena u socijalističkoj Jugoslaviji, znači prvenstveno istraživati aspekte dobrovoljnosti akcijaškog sudjelovanja tijekom gotovo pedeset godina njihovog organiziranja. Iako su mahom deklarativni razlozi dijakronijske organizacije i implementacije akcija infrastrukturni, rezultat je uvijek bio ujedno, ako ne i prije svega antropološke prirode. Drugim riječima, samoprijegorno zalaganje, radni entuzijazam i socijalističko takmičenje, sastavni i ne samo deklarativni aspekti radnih akcija, artikulirani su prema principu dara. Upravo njegova struktura podrazumijeva obavezu davanja, primanja, ali i nadasve uzvraćanja pa je koncept moralne ekonomije i dugovanja stoga inherentan i radnim akcijama. No, za razliku od predindustrijskih institucija darivanja poput potlača, na radnim se akcijama uočava zamjena rasipništva štedljivošću, rastrošnosti skrbnošću. Iako djeluju dijametralnim principima, razlika između potonjih zapravo leži u promjeni mjesta “potrošnje”. Jer dok se kod prvog uništavaju ili daruju materijalna dobra i vrijednosti kako bi se osvojili čast i prestiž, kod omladinskog udarništva potrošnja i rasipništvo su s istom svrhom umješteni u same djelatne subjekte, što već denotira i dominantan samoprijegoran idealtipski princip kojim se uspostavlja i provodi. Ta je vrsta proletarizacije mnogobrojnih pojedinaca za široko shvaćenu zajednicu imala dalekosežne posljedice.

Ključne riječi
omladinske radne akcije, dar, moralna ekonomija, sram, zajednica