Teorije zavjera kao urbane predaje/legende s paranoidnom matricom

Sažetak

Budući da se domaća folkloristika, etnologija i kulturna antropologija nisu interpretativno zaustavile na teorijama zavjera, apostrofiram sustavan rad Krešimira Mišaka, novinara znanosti, rock glazbenika i književnika znanstvenike fantastike, koji se kao teoretičar teorija zavjera bavi navedenom problematikom u, sada već kultnoj, TV emisiji Na rubu znanosti (HTV, od 2002. godine) kao, uostalom, i u svojim knjigama. Što se, pak, tiče domaće znanstvene paradigme i lokalnoga konteksta, jedini se Nebojša Blanuša, docent na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u knjizi Teorije zavjera i hrvatska politička zbilja 1980–2007. (2011), temeljito pozabavio teorijama zavjera kao interpretativnim okvirom i pripovjednim obrascem koji politička zbivanja i političke procese objašnjava kao posljedicu smišljenih i naoko nepovezanih aktivnosti. Pritom, u okviru navedene popularne i političke matrice nastojat ću proširiti istraživanje teorija zavjera i unutar folklorističke niše, gdje bi se teorije zavjera mogle odrediti kao urbane predaje/legende s paranoidnom matricom.

Ključne riječi
teorije zavjera, urbane predaje/legende, globalna paranoja