Eksplanacija kao unifikacija i eksplanatorni pluralizam: redukcija, asimilacija ili dinamička sinteza?

Sažetak

U prvome dijelu rada uvodim pojam znanstveni fenomen u smislu bilo kojeg proizvoda društvene dinamike koji je osviješten kao eksplanatorno bitan element u mehanizmu proizvodnje znanja i ukratko obrazlažem tezu utemeljenu na uvođenju koncepta dinamičke sinteze naspram koncepata unifikacije i transdisciplinarne integracije. U drugome dijelu rada postavljam okvir za obranu teze i bavim se temom unifikacije znanja i novijim prijeporima vezanim uz nju, posebno razmišljanjem o tome što čini rastuću unifikaciju znanja o prirodi problematičnim konceptom. Uspoređujem, komentiram i kritiziram teze tzv. eksplanatorne argumentacije koja objašnjenja pripisuje našem razumijevanju svijeta tako što ugrađuje fenomene u opće nomičke uzorke razumijevanja svijeta (Kitcher 1989; Schurz 1999; Bartelborth 2002). Komentiram i zamjedbe vezane uz asimetričnu strukturu objašnjenja, ali i uz bayesijanski izračun epistemološke “vrline” unifikacije (Myrvold 2004). Dotičem se i polemika oko tzv. “interfield” teorija (Darden i Maull 1977) i rasprave o važnosti eksplanatorne relevancije (Nathan 2017) i konstitutivne relevancije (Kauffman 1971), a komentiram i Elsasserov prijedlog da se nadiđe redukciju formalizacijom kompleksnosti kroz nesvodivu heterogenost logičkih klasa (Elsasser 1981). U trećem dijelu rada branim “vrline” modeliranja dinamike sintetiziranja znanja preko granica istraživačkih polja i zagovaram uvođenje neizrazite logike (fuzzy logic) u dinamičko modeliranje znanstvenih fenomena.

dinamička sinteza, dinamički sistem, eksplanatorna relevancija, eksplanatorna unifikacija, neizrazita logika