Paragraf

PRAVA NACIONALNIH MANJINA U UKRAJINI – USKLAĐENOST NACIONALNOG PRAVNOG UREĐENJA S MEĐUNARODNOPRAVNIM OKVIROM

2024-07-12T10:32:28+02:00

Prava nacionalnih manjina u Ukrajini nedavno su stavljena u fokus zbog ruske invazije i ukrajinskih aspiracija prema članstvu u Europskoj uniji. Ovaj rad istražuje ispunjava li Ukrajina svoje međunarodnopravne obveze u sferi zaštite prava nacionalnih manjina. Prvi dio rada fokusira se na izlaganje relevantnih normi međunarodnog prava usvojenih na razini Ujedinjenih naroda i najvažnijih regionalnih međunarodnih organizacija, poput Vijeća Europe i OESS-a. Zatim slijedi pregled izabranog zakonodavstva Ukrajine, posebno Zakona Ukrajine o obrazovanju, Zakona Ukrajine o potpori funkcioniranja ukrajinskog jezika kao državnog jezika i Zakona o nacionalnim manjinama (zajednicama). Usporedbom međunarodnih i nacionalnih pravnih normi, zajedno s mišljenjima Venecijanske komisije, dolazi se do zaključka o razini prava nacionalnih manjina u Ukrajini i ispunjavanja europskog pravnog okvira i postavljenih standarda u tome području. Za kraj se spominju specifični problemi romske i rusinske nacionalne manjine, kao i zakonodavstvo vezano za domorodačke narode Ukrajine s ciljem zaokruživanja teme prava nacionalnih manjina u Ukrajini. Zaključuje se da iako Ukrajina treba poraditi u nekim aspektima manjinskih prava, posebice što se tiče nastave na jezicima nacionalnih manjina, te mane ne bi trebale spriječiti daljnju integraciju Ukrajine s Europskom unijom.

CREATIVE COMMONS KAO OBLIK ZAŠTITE AUTORSKIH PRAVA

2024-07-12T10:45:27+02:00

Društvena evolucija i transformacija kao i društveni preobražaji stvorili su koncept autorskog prava kao i autorstva uopće što je posljedično stvorilo potrebu za zaštitom intelektualnog vlasništva pojedinca i regulaciju istoga. Regulacija autorskog prava kroz povijest obuhvaća različite pravne i društvene pristupe zaštiti intelektualne svojine. Od drevnih civilizacija koje su štitile autorska prava putem zakona i običaja do modernog doba s razvojem međunarodnih ugovora i digitalne ere, regulacija autorskog prava kontinuirano se prilagođavala tehnološkim, ekonomskim i društvenim promjenama. Osnovni cilj ostao je zaštita samoga autora, poticanje kreativnosti, ali i omogućavanje konzumacije sadržaja. S vremenom razvijaju se novi mehanizmi i norme kako bi se adekvatno odgovorilo na izazove modernog doba. Jedan od mehanizama jesu upravo Creative Commons licence koje pružaju alternativni pravni okvir za dijeljenje i korištenje autorskih djela, omogućavajući autorima da odrede razinu slobode koju daju drugima pri konzumiranju njihovih radova. Ove licence nude fleksibilnost u distribuciji, modifikaciji i upotrebi autorskih radova olakšavajući širenje znanja i kreativnosti uz poštovanje autorskih prava. Putem Creative Commons licenci, autori mogu precizirati koje vrste dozvola daju za svoje radove, pružajući priliku drugima da ih koriste uz određene uvjete, kao što su priznavanje autora ili ograničenje korištenja u komercijalne svrhe. Ovaj rad omogućuje prikaz pozitivnih i negativnih strana upotrebe CC licenci te primjera iz prakse uz kritički osvrt vezan za efikasnost takvog modela zaštite autorskih prava.

Uvodna riječ urednice

2024-07-11T22:51:38+02:00

UGOVORI KOJI SE SKLAPAJU PUTEM INTERNETA – SHRINKWRAP, CLICKWRAP I BROWSEWRAP UGOVORI

2024-07-11T22:55:04+02:00

Sklapanje ugovora prihvaćanjem unaprijed sastavljenih uvjeta poslovanja unesenih u taj ugovor znatno ubrzava, olakšava i pojeftinjuje njegovo sklapanje, dok s druge strane za sobom povlači i određene negativne posljedice za osobu koja pristaje na uvjete poslovanja koje je sastavio netko drugi. Kod sklapanja ovakvih ugovora, strana koja na njih pristaje nema mogućnosti pregovarati o njihovu sadržaju, ona jedino može pristati ili odbiti njihovo sklapanje. Velik broj takvih ugovora danas se sklapa putem interneta, a da mnogi koji ih sklapaju toga uopće nisu svjesni.

Danas se u svijetu najčešće spominju tri vrste ugovora koji se sklapaju pristupanjem uvjetima poslovanja raznih internetskih platformi, no treba voditi računa da brojne platforme nemaju jedan „čisti“ tip ovakvog ugovora, već je često riječ o njihovim kombinacijama. Te tri vrste jesu: shrinkwrap, clickwrap i browsewrap ugovori kod kojih je glavna razlika u načinu na koji korisnik na njih pristaje. Autorice će u ovom radu obraditi navedene vrste ugovora pri čemu će objasniti njihove temeljne sličnosti i razlike, osnovne karakteristike i upozoriti na probleme povezane s njima.

PRAVNI TRETMAN KRIPTOVALUTA U FINANCIJSKOM SUSTAVU REPUBLIKE HRVATSKE

2024-07-12T09:53:23+02:00

U posljednjih četrnaest godina kriptovalute utemeljene na blockchain tehnologiji postale su globalna senzacija predstavljajući inovativnu alternativu tiskanom novcu te su tijekom godina sve više privlačile interes pojedinaca i raznih pravnih osoba pa posljedično i nacionalnih vlada. Njihova pojava povezana je s tehnološkim napretkom u doba ekonomskih kriza koje su dovele do preispitivanja postojećih koncepata novca, valuta i financijskih posrednika. Danas ne postoji globalno usvojena i stalna definicija kriptovaluta s obzirom na to da različita regulatorna tijela često mijenjaju svoje interpretacije istih kako bi ih prilagodila novonastalim okolnostima. Posljedično, oporezivanje kriptovaluta predstavlja relativno novo područje kojemu različite države svijeta pristupaju na različite načine uzrokujući dihotomiju u shvaćanju njihove prirode pa tako ih jedni smatraju imovinom, dok ih drugi smatraju dohotkom. U Republici Hrvatskoj, sukladno pravnoj stečevini Europske unije, prihvaćeno je shvaćanje kriptovaluta kao kapitalnih dobitaka pa se iste trenutačno oporezuju, sukladno zakonu o porezu na dohodak. Broj prijevara na tržištu kriptovaluta značajno raste od njihova nastanka što uzrokuje izdavanje brojnih upozorenja vezanih za isto od strane nacionalnih vlada koje paralelno nastoje postići što je moguće veću razinu regulacije ovoga tržišta. Prijevare na tržištu kriptovaluta koriste digitalne tehnologije, no one često uključuju i tradicionalne metode financijskih prijevara poput Ponzi shema, lažnog predstavljanja i krađe identiteta. Unatoč kvantitativnom rastu ove vrste prijevara, istraživanja o istima izrazito su rijetka zbog nepostojanja jasne klasifikacije prijevara i regulatornog supranacionalnog tijela koje bi rješavalo eventualne sporove te vodilo evidenciju o počinjenim prijevarama.

ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MJESTU (MOBBING) U DOMAĆEM I EUROPSKOM KONTEKSTU

2024-07-12T10:18:41+02:00

Zlostavljanje na radnom mjestu (mobbing) kompleksno je pravno pitanje koje je regulirano multidimenzionalnim pristupom i to kroz radnopravno, antidiskriminacijsko, kaznenopravno, prekršajnopravno i građanskopravno zakonodavstvo. Predmetni fenomen mobbing usko je povezan s diskriminacijom. Cilj ovog rada je definirati predmetni pojam mobbing, razgraničiti ga od pojma diskriminacije, prikazati njegovu incidenciju, prikazati pravnu regulaciju kroz nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske i usporediti ga s pravnim uređenjem drugih država članica Europske unije, kao i analizirati nacionalna zakonodavstva pojedinih država članica Europske unije. Iako nema jedinstvene i općeprihvaćene definicije mobbinga, teorijski postoji stabilnost u razumijevanju ovog problema. Stoga, mobbing se može definirati kao sustavna neprijateljska, neetična ili agresivna komunikacija ili ophođenje pojedinca ili skupine pojedinaca prema drugima u radnom okruženju, a što zbog visoke učestalosti i dugotrajnosti dovodi do ponižavanja žrtve mobbinga, kao i značajnih psihofizičkih posljedica na zdravlje iste. Mobbing predstavlja samo psihičko, a ne i fizičko nasilje, a ciljevi mogu biti različiti i to od ugrožavanje ugleda, časti, dostojanstva i integriteta žrtve mobbinga pa čak i njezina uklanjanja s radnog mjesta. Posljedični stres kao rezultat mobbinga može ostaviti dugotrajne i ozbiljne posljedice na psihofizičko zdravlje žrtve. Kao potencijalno rješenje problematike predmetnog fenomena mobbing kako u Republici Hrvatskoj, tako i na razini država članica Europske unije, predlaže se izrada jedinstvenog zakona kojim bi se cjelovito uredila navedena problematika, kao i usklađivanje nacionalnih zakonodavstava država članica Europske unije. Također, potrebno je uspostaviti jedinstvene mehanizme praćenja provođenja mjera za sprječavanje mobbinga na razini Europske unije, kao i sankcioniranje neprovođenja navedenih mjera. Usklađivanjem nacionalnih zakonodavstava država članica Europske unije i efikasnim sustavom sankcioniranja, vrlo vjerojatno bi se uspostavila željena razina pravne sigurnosti, čime bi se i smanjila pojavnost predmetnog fenomena mobbinga na radnom mjestu.