Povijesni prilozi (Historical Contributions)

Dvorac kao žarište uspona regionalnih elita:

2024-02-22T12:21:43+01:00

Članak se bavi odnosom srednjovjekovnog dvorca, njegova društvenog konteksta i karijera njegovih službenika. Temelji se na dosadašnjim arhontološkim istraživanjima, kao i na prozopografskim pristupima. Na primjeru šest dvoraca u regijama Zvolen/Zólyom
i Tekov/Bars u kasnom srednjem vijeku moguće je definirati krug službenika višeg i srednjeg stupnja: kapetana, kaštelana i upravitelja. Tijekom razdoblja od 1402. do 1526. godine ovu heterogenu skupinu sačinjavalo je približno 108 osoba. Otprilike četvrtina
su bili službenici iz lokalnog vlastelinstva ili županije, a ostali su bili stranog podrijetla, nastanjeni u dotičnom kraju tijekom službovanja. Kod gotovo tri četvrtine službenika nije ustanovljena nikakva povezanost s rodnim krajem. Dužnost kaštelana obnašali su uglavnom siromašni zemljoposjednici, a povremeno i plemeniti građani. Služba upravitelja, za koju se također koristila oznaka provisor curiae, nije zahtijevala plemićku titulu i mogli su je obnašati obični podanici. Službenici su se etablirali stjecanjem imovine: oni koji su je imali ili stvarali u određenoj regiji dulje su zadržavali položaj, čak i generacijama. Kod drugih je pak ustanovljena fluktuacija i pomanjkanje veza s mjestom rada.

Migracije i mobilnost ljudi u kasnom srednjem vijeku: Splićani u Šibeniku i Šibenčani u Splitu tijekom 15. st.

2024-08-28T10:58:16+02:00

Ovaj tekst proučava društvene i ekonomske veze stanovništva Splita i Šibenika u 15. stoljeću na temelju podataka pronađenih u sačuvanim notarskim spisima. Ti nam podatci višestruko svjedoče o prisutnosti Šibenčana u Splitu, odnosno Splićana u Šibeniku te nam ovisno od svakog pojedinog slučaja u većoj ili manjoj mjeri pružaju uvid u njihov život i poslovnu djelatnost. Prateći tako sudbine pojedinaca ovaj rad donosi prikaz migracijskog kretanja stanovništva između ova dva grada i analizira kojim su društvenim skupinama ti pojedinci pripadali.

Mletački rektori u Istri tijekom druge polovine 15. i početkom 16. stoljeća (1450. – 1520.)

2024-07-17T08:20:16+02:00

U radu se promatra i analizira uloga, mobilnost i umreženost mletačkih rektora u istarskim gradovima i posjedima tijekom druge polovine 15. i početkom16. stoljeća. Na temelju duždevih naputaka rad donosi pregled ovlasti, dužnosti i naknada rektora istarskih gradskih općina. Na temelju baza podataka The Rulers of Venice i TOPOS promatra se na kojim su pozicijama bili podestati pojedinih istarskih gradova prije i poslije stupanja u službu. U radu se promatra jesu li se oni uglavnom izmjenjivali na pozicijama u istarskim gradovima ili su imali i druge službe unutar mletačkog posjeda Stato da mar ili na kopnenom posjedu (Terraferma). Analizira se je li postojala kakva pravilnost i shema u dodjeljivanju podestatskih službi za istarske gradove, na koje su pozicije nakon istarskih oni odlazili, jesu li i članovi njihovih obitelji u pojedinim gradovima također bili na pojedinim pozicijama, te zašto su se u nekim mjestima službe podestata često odbijale.

The Franciscan Monastery of the Visitation of the Blessed Virgin Mary in Cetin.

2024-07-04T17:48:14+02:00

The Franciscan Monastery of the Visitation of the Blessed Virgin Mary in Cetin is best remembered as the site where the Croatian nobility and church prelates assembled on January 1st, 1527. This historic event, documented in a solemn decree, marked the election of Ferdinand I of Habsburg as the Croatian king. Despite its significance, the monastery’s history and importance have received little attention in Croatian historiography. Therefore, the first aim of this paper is to address this gap by utilizing lesser-known and rarely used historical sources. Additionally, the paper seeks to determine the monastery’s location within late medieval Cetin. It examines existing theories about its site, evaluates the validity of these conclusions, and proposes new possibilities for its location based on an analysis of preserved written sources, early modern cartographic data, and field research. The research and considerations presented here indicate that the Franciscan Monastery was most likely founded by Count Stephan III Frankapan in 1463 or 1464, when he brought the Franciscan friars to Cetin and entrusted them with the management of the church of the same name, which had already been a significant pilgrimage site for some time. In the following years, the monastery became extremely important and by the beginning of the 16th century, it served as the center of the Observant Franciscan Vicariate of Bosnia Croatia, which later became a province after the vicariate was elevated to the rank of a province in 1517. By the mid-16th century, they were no longer realistically the Counts Frankapans able to exercise patronage over the Diocese of Krbava or the Franciscan Province of Bosnia Croatia, as the wars with the Ottomans had noticeably diminished their social and material power. The latest possible timeframe for the departure of the Franciscans from Cetin is suggested to be 1575, as mentioned by Adam Baltazar Krčelić. Furthermore, the considerations presented in this paper, which involve a new analysis of known and unknown medieval and early modern written sources and maps, as well as field reconnaissance, provide a conclusive set of indications that the Franciscan Monastery of the Visitation of the Blessed Virgin Mary was most likely located on the plateau on the eastern slope, east of the current road leading from Cetingrad to Podcetin, at the entrance to the village of Podcetin.

Hreljin i Ledenice, povijesno-prostorna topografija

2024-09-06T14:35:03+02:00

Ledenice i Hreljin pripadaju skupini od devet vinodolskih kaštela koji su činili teritorijalnu i upravnu zajednicu. Oba naselja smještena su na vrhu uzvisina, bila su utvrđena, imala su zasebne utvrde – kaštele i župne crkve smještene unutar utvrda. U 18. stoljeću Hreljin i Ledenice se napuštaju, a podno njih u dolini se formiraju nova naselja. Danas su oba naselja ruševna, ali donekle prepoznatljivih urbanih struktura. Napuštanjem naselja u 18. stoljeću sačuvane su osnovne građevinske i arhitektonske strukture koje omogućavaju istraživanja ranijih urbanih slojeva, drugdje preslojenih izgradnjom 18. i 19. stoljeća, no zato je izostalo i njihovo kartografsko prikazivanje. Dosadašnje spoznaje utemeljene su na povijesnim spoznajama, a arheološka istraživanja nisu provedena. Današnje stanje sačuvanosti omogućava primjenu suvremenih istraživačkih metodologija, prije svega korištenje dronom snimljenih zračnih snimki, kombiniranih s terenskim istraživanjima i mapiranjima sačuvanih prostornih struktura, pri čemu prikupljeni podaci omogućavaju komparaciju s gradskim naseljima u širem regionalnom prostoru.

Osmanski Vlasi Istre na izvornoj Tromeđi: nestabilna podaništva i ambivalentne lojalnosti na imperijalnom višegraničju u Hrvatskoj 16. stoljeća

2024-07-03T19:12:06+02:00

U radu se, polazeći od neobjavljenih i objavljenih osmanskih, mletačkih i habsburških izvora, analizira vlaška skupina poznata u historiografji kao „Vlasi Istre”, koja je u prvoj polovini 16. stoljeća sociodemografski dominirala na prostoru „izvorne Tromeđe” u Hrvatskoj. Riječ je o povratničkoj vlaškoj skupini iz habsburškoga dijela sjeveroistočne Istre i Krasa čiju su demografsku jezgru činili potomci hrvatskih srednjovjekovnih Vlaha, koji su se početkom 16. stoljeća pred osmanskim osvajanjima u više navrata iseljavali prema sjeverozapadu. U sklopu osmanske kolonizacijske politike istimâlet dio tih Vlaha povratio se između 1528. i 1530. u svoja stara boravišta u vilajetu Hrvati, odnosno sandžaku Klis. Radilo se o vlaškoj skupini koja se više od pola stoljeća reverzibilno i ciklično kretala u prostoru imperijalnoga višegraničja, prelazeći u nova i vraćajući se u stara podaništva – osmanska, habsburška i mletačka. Na njihovu primjeru analiziraju se fenomeni koji su proizlazili iz dinamičnih i složenih odnosa na granici kao što su povratne migracije, nestabilna podaništva i ambivalentne lojalnosti. Riječ je o modusima koje je nametao nesiguran život na nemirnoj granici, a podrazumijevao je prilagodljive i kompromisne oblike djelovanja. Koristeći se osmanskim poreznim popisima iz 1528. – 1530., 1540., 1550. i 1574., propituju se njihove društvene, demografske, ekonomske i etnokulturne strukture, kao i uzroci njihova nestajanja kao prepoznatljive skupine u drugoj polovini 16. stoljeća.

Gradski kler u Zadru u službi učitelja i kateheta u 18. st.

2024-07-10T12:55:29+02:00

U radu se razmatra djelovanje gradskoga svećenstva u Zadru u službi učitelja i kateheta u 18. stoljeću. Analizom i sintezom dostupnoga arhivskoga gradiva i dosad objavljenih rezultata znanstvenih istraživanja nastojat će se prikazati obrazovni i katehetski doprinos svećenstva u Zadru tijekom 18. stoljeća te onodobne katehetske priručnike, dostupne u katehizaciji djece i mladih na širem hrvatskom području. Ujedno se u radu postavlja teza da je tijekom 18. stoljeća u Zadru bila u primjeni stupnjevitost katehizacije u skladu s dobnim i društvenim skupinama te spolom, koju se okvirno može podijeliti u tri dijela: kateheza djece, kateheza mladih (adolescenata) i kateheza odraslih, te da se za svaku dobnu skupinu odabiralo svećenika katehetu s dostatnom naobrazbom i pastoralnim iskustvom. Uz to, dokazat će se da su katehezu u Zadru u 18. stoljeću, u skladu s crkvenim normama i biskupskim dopusnicama, održavali i učitelji laici.

Miho Dadić – posljednji stipendist Dubrovačke Republike na Sveučilištu u Padovi

2024-03-25T20:47:31+01:00

Autorica donosi biografiju dubrovačkoga liječnika Miha Dadića (1770. – 1851.). Iako suvremenik mnogih u literaturi prisutnijih liječnika, dosad mu nije objavljena cjelovita biografija. U literaturi ga spominju autori koji istražuju 19. stoljeće i fokus stavljaju na njegovu liječničku službu ili pjesničko stvaralaštvo. U ovom radu fokus je na njegovim srednjoškolskim i studentskim godinama i radu u državnoj službi Dubrovačke Republike. Studirao je medicinu na Sveučilištu u Padovi, a bez obzira na prijepore s Dubrovačkom Republikom i obustavu stipendije, studij je uspio završiti i zaposlen je u državnoj službi kao liječnik fizik 1803. godine. Njegovom biografijom oprimjeren je postupak dobivanja doktorata na Sveučilištu u Padovi.

Britansko-francusko pomorsko suparništvo u Jonsko-jadranskom bazenu 1807. – 1814. kroz otočku persepektivu

2024-09-16T15:32:38+02:00

U članku se istražuje britansko-francusko supraništvo na Jonskom i Jadranskom moru u periodu između Tilzitskog mira i Prvoga pariškog mira. U tom je razdoblju rat tih dviju pomorskih sila u najvećoj je mjeri bio u sjeni njihovih drugih, značajnijih sukoba. Francuzi su nakon uspješne kampanje Napoleona Bonapartea u Italiji, postali najznačajnija sila u Jonskom i Jadranskom moru. U svega nekoliko mjeseci, nakon travnja 1797. godine, političke okolnosti u potpunosti su se promijenile nestankom Mletačke Republike, čije su posjede podijelile Francuska i Austrija. Nove promjene, uz osvajanje Malte i pohod na Egipat, utjecale su na formiranje Druge koalicije, te dovele do prvog rata između Turske i Francuske u modernoj epohi. Nakon poraza Rusije od Francuske i povlačenja s Mediterana 1807. godine, Velika Britanija je bila primorana vratiti se u akvatorij Jonskog i Jadranskog mora kao jedina pomorska protivnica Francuske. Osvajanjem Zakinta i Visa stekla je važna uporišta u borbi protiv Francuza, što je dovelo do inteziviranja sukoba nakon 1809. godine. Britanske eskadrile, koje su bile aktivne u Jonsko-jadranskom bazenu, bile su sastavljene od manjih i srednjih brzih brodova, koje su im dozvoljavale piratske metode ratovanja, dok se u malobrojnim, izravnim sukobima tih dviju flota, uvježbanija i iskusnija britanska mornarica pokazala superiornijom.

Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Lujo Vojnović kao povijesni izvor. II. dio (1893.-1901.)

2024-07-17T09:20:53+02:00

U radu se analiziraju pisma iz korespondencije J. J. Strossmayer – L. Vojnović iz razdoblja 1893. – 1901. kao nastavak istraživanja iz prije objavljenog rada. S obzirom na činjenicu da je osnovni znanstveni kriterij u analizi spomenute korespondencije bio istraživački obuhvatiti jedino ona pisma koja se sadržajem referiraju na pojedine važnije unutarnje i međunarodne aspekte hrvatske politike, a ostala samo uvrstiti u priloge i popratiti ih znanstvenim aparatom, treba naglasiti da je u objavljenom prvom dijelu rada Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Lujo Vojnović kao povijesni izvor. I. dio (1885. – 1892.) analizom samo dvaju od pet pisama napravljen izbor u skladu s naznačenim kriterijem te da je i u drugom dijelu korespondencije takav izbor dosljedno primijenjen, znanstveno-istraživačkim obuhvatom četiriju od devet pisama. Prvo pismo koje se analizira u drugom dijelu rada Strossmayerovo je pismo Vojnoviću od 25. srpnja 1893., koje se odnosi na veliku proslavu u povodu otkrivanja spomenika hrvatskoga kipara Ivana Rendića znamenitom hrvatskom književniku Ivanu Gunduliću, najeminentnijem predstavniku dubrovačkoga baroknoga književnoga kruga, u Dubrovniku od 25. do 27. lipnja 1893. Zatim se analiziraju tri pisma koja tvore zaseban tematski blok. Odnose se na putovanje Luja i Koste Vojnovića u Moskvu i Sankt Peterburg 1893., uz visoke preporuke biskupa Strossmayera, poglavito zato da bi u Sankt Peterburgu, na ruskom dvoru, pokušali ishoditi povratak veleposjeda svojega glasovitog pretka Marka Ivanova Vojnovića (1750. – 1807.) u Ruskom Carstvu. Relevantnost toga segmenta korespondencije nalazi se napose u činjenici da Strossmayer u njemu iznosi svoja stajališta o važnoj ulozi Rusije u oblikovanju europske kulture i politike.

Pogledi slovenskih političara o ulozi jezika u izgradnji nacije na početku 20. stoljeća

2024-11-12T10:06:16+01:00

U radu su analizirane političke strategije triju dominantnih ideoloških struja među Slovencima početkom 20. stoljeća s ciljem identifikacije funkcije koju je unutar tih strategija zauzimala jezična politika. Autor se pritom fokusira na slovenske percepcije odnosa hrvatskoga i srpskoga jezika, (ne)sklonost slovenskih političara približavanju slovenskoga hrvatskome jeziku i način na koji bi se eventualno približavanje trebalo provesti. Slovenski su liberali prije formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca smatrali da Slovenci moraju postati dio čvrste monolitne cjeline, pa je zato dio zagovarao jezično pretapanje svih Južnih Slavena u Jugoslavene. Pojedini su se slovenski liberali uistinu zalagali za odricanje slovenske jezične samobitnosti, no kulturno stapanje u jednu jugoslavensku cjelinu nije impliciralo samo jednosmjerno širenje srpskih kulturnih elemenata na druge Južne Slavene, nego je taj proces uključivao i reciprocitet, što je značilo očekivanje da će i Srbi prihvatiti dio kulture te jezika katoličkih Južnih Slavena. Katolički narodnjaci, unatoč početnom suzdržanijem stavu od liberala, početkom 20. stoljeća također sve više naginju ideji hrvatsko-slovenskoga naroda, smatrajući da je za Slovence kroatizacija mnogo bolja od germanizacije. Slovenci bi u tom slučaju od Hrvata trebali preuzeti samo jezik, a na drugim bi kulturnim područjima mnogo više utjecali na Hrvate nego obrnuto. Asimilacija Slovenaca u Hrvate trebala je zapravo omogućiti širenje slovenske kulture. Na trećoj su strani, socijaldemokratskoj, postojale različite, međusobno suprotstavljene ideje. Dio članstva zastupao je ideju širenja kulturnoga jugoslavenstva, uključujući zajednički jezik, bez izrazite političke ambicije spajanja Južnih Slavena u jednu državu. Drugi se dio tome suprotstavio te je zahtijevao samo političko (ne i kulturno) jugoslavenstvo.

Mirjana Matijević Sokol, Tomislav Galović, ur., Hrvatska heraldička baština I. – odabrane teme. Priručnik za studente, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FF press, 2024, 362 stranice

2024-07-07T22:26:05+02:00

Prikaz knjige

Vesna Miović, The Jews of the Dubrovnik Republic 1546-1808, Zagreb-Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2024, 220 stranica.

2024-09-19T12:41:17+02:00

Hrvoje Gržina, Mario Stipančević,prir., Student na bojištu Dnevnički i fotografski zapisi Radovana Švrljuge 1916. – 1918., Zagreb Hrvatski državni arhiv, 2023, 143 stran

2024-09-17T10:18:04+02:00

Networking in Late Medieval Central Europe. Friends, Families, Foes. Edited by Beata Możejko, Anna Orlowska and Leslie Carr-Riegel. New York: Routledge, 2023.

2024-11-06T02:36:16+01:00

The Saints of Rome. Diffusion and Reception from Late Antiquity to the Early Modern Period. Edited by Trpimir Vedriš, Gábor Klaniczay and Dorottya Uhrin. Zagreb: Hagiotheca – Leykam, 2022.

2024-07-18T13:19:56+02:00

Prikaz knjige Odabrane teme iz povijesti albansko-hrvatskih odnosa u kasnom srednjem i ranom novom vijeku

2024-07-05T14:37:00+02:00

The 1868 Croatian–Hungarian Settlement: Origin and Reality. Ed. Vlasta Švoger, Dénes Sokcsevits, András Cieger i Branko Ostajmer. Zagreb–Budapest: Hrvatski institut za povijest –MTA BTK TTI, 2021. 304 str.

2024-09-03T15:46:56+02:00

Međunarodna znanstvena konferencija Medieval Rural Spaces (Zagreb, 16. – 17. listopada 2024.)

2024-10-28T11:26:57+01:00

Sekcije Krajolik u mijeni: Istraživanje odnosa čovjeka i zemlje u „dugom“ 18. stoljeću i „Sve ostaje u familiji“ – Upravljanje službama, posjedovanje nekretnina i zemlje u „dugom“ 18. stoljeću, Sedmi kongres hrvatski povjesničara (Osijek, 26. rujna 2024.)

2024-11-10T14:25:48+01:00

U radu su prikazana izlaganja održana u sklopu sekcija Krajolik u mijeni: Istraživanje odnosa čovjeka i zemlje u „dugom“ 18. stoljeću i „Sve ostaje u familiji“ – Upravljanje službama, posjedovanje nekretnina i zemlje u „dugom“ 18. stoljeću koje su organizirane u okviru Sedmog kongresa hrvatskih povjesničara u Osijeku.

Istraživački projekt Topografija vlasti: istočnojadranski gradovi u srednjovjekovnim prostorima vlasti i baza podataka TOPOS

2025-02-20T17:26:03+01:00

Prikaz projekta.